Nakon obnove potresom oštećene Velike dvorane, upravo s istinskom glazbenom legendom Lisinski je odlučio srčano se oduprijeti prijetnjama virusa i potresa. Svaka je kriza za nas uvijek bila samo izazov i poticaj. U situaciji u kojoj živimo, mi ne tražimo alibi, nego ustrajemo na izvrsnosti. Zato hrabro pozivamo umjetnike cijeloga svijeta da nam se pridruže, da budemo i ostanemo zajedno! Uskoro ćemo objaviti i druga imena iz naše riznice vrijednosti i carstva radosti glazbe. Vraća se svjetska i domaća glazbena reprezentacija. Lisinski subotom, uvijek Lisinski!

Gostovanje proslavljene pijanistice i neokrunjene kraljice glasovira Marthe Argerich na samom početku nove iznimne sezone ciklusa Lisinski subotom jedinstveni je događaj godine! Na pozornicu najveće hrvatske kuće glazbe vraća se blistava pijanistička zvijezda nakon dvanaestogodišnjeg izbivanja, kada je održala spektakularan koncert s violončelistom Mischom Maiskim, obilježavajući 30. obljetnicu njihove umjetničke suradnje.

 

Glazbena kritika s oduševljenjem je pisala o njihovu besprijekornom muziciranju u kojem se jasno mogao osjetiti „snažan impuls i autoritet pijanistice koja je publiku ostavila bez daha“ svojom svježinom, poletnošću, energičnošću, nadahnutošću, jednom riječju – genijalnošću!

 

Argerich je počela učiti glasovir vrlo rano, već s tri godine. Debitirala je kao osmogodišnjakinja svirajući Beethovenov Prvi glasovirski koncert u c-molu op. 15. Selidbom u Europu 1955. godine, nastavlja školovanje kod Friedricha Gulde, potom i usavršavanje kod Artura Benedettija Michelangelija, Stefana Askenasea i Nikite Magaloffa.

 

Zahvaljujući vrhunskoj pijanističkoj tehnici, često su je uspoređivali s Vladimirom Horowitzem, zbog čega su brojne diskografske kuće, kao što su EMI, Sony, Philips, Teldec i Deutsche Grammophon s oduševljenjem surađivale s njom. Mnoga od objavljenih izdanja nagrađena su važnim diskografskim i glazbenim nagradama, među kojima su i tri Grammy nagrade. 

 

Argerich je poznata po neumornoj promociji i potpori mladim pijanistima, a hrvatska i svjetska javnost zasigurno je pamti i po presedanu koji je učinila napustivši svoje mjesto u žiriju Chopinova natjecanja u Varšavi 1980. godine, izražavajući neslaganje s izbacivanjem mladog Ive Pogorelića u samoj završnici natjecanja. 

 

Dobitnica je mnogih počasnih titula i nagrada te nositeljica Reda izlazećeg sunca kojim ju je odlikovao japanski car.

 

Argerich je u intervjuima često isticala da se osjeća osamljeno svirajući recitale pa je od početka 1980-ih godina najviše nastupala s orkestrima ili u komornim sastavima sa svojim prijateljima pijanistima Nelsonom Freireom i Alexandrom Rabinovitchem, violinistom Gidonom Kremerom i već spomenutim Maiskim. 

 

Od 2009. godine, kao pedagoginja i pokroviteljica započinje uspješnu suradnju s vrsnom mladom grčkom pijanisticom Theodosiom Ntokou, s kojom će svirati i na zagrebačkoj pozornici pomno birana glasovirska dua, a na pozornici će im se pridružiti i Quartetto D'archi della Scala, Solisti della Scala te Marthina kći Annie Dutoit-Argerich, kao pripovjedačica.