Mnogi fanovi srpske pjevačice, koja iza sebe ima četiri objavljena nosača zvuka, ne kriju oduševljenje što će prvi put u Hrvatskoj uživo slušati njezine brojne hitove poput Ljubavi moja, Živeo kraj, U inat prošlosti, Karta za jug, Ko so u moru i Ni zadnji ni prvi, pjesmu koju joj je darovao Arsen Dedić.

 

Donosimo dio njezina razgovora s Majom Šitum.

 

Uvijek se jednako pripremam za sve koncerte u regiji pa će tako biti i za zagrebački. Imam prilično dobro uigranu ekipu koja svira sa mnom nešto više od desetljeća pa nemam potrebe za dodatnim korekcijama kad je o bendu riječ. Moji su nastupi posvuda isti pa će ono što ću predstaviti publici u Zagrebu, zapravo biti ono što je predstavljeno publici u Beogradu, Skoplju, Podgorici, Sarajevu te svim drugim gradovima u regiji.

 

Hrvatsko tržište dosta je zatvoreno u odnosu na srpsko, gdje su hrvatski pjevači, da tako kažem, na domaćem terenu, rado su slušani, gostuju, imaju koncerte i to sjajno funkcionira. S Hrvatskom je malo drukčije zbog ekavice, kako sam primijetila, a i zato što moji albumi dosad nisu objavljivani na hrvatskom tržištu. Publika u regiji upoznata je s mojim opusom, ali u Hrvatskoj nije bilo prilike za objavljivanje albuma pa je vjerojatno to razlog - nedovoljna ispitanost tržišta. Vjerojatno bih još čekala i s ovim koncertom da nije bilo inicijative fanova iz Hrvatske koji me slušaju i već nekoliko godina mole za ovaj koncert. Eto, vidjet ćemo kako će sve proći.

 

Uglavnom ne ide na moje koncerte, dijelom zato što je donedavno bila vrlo mala. No u posljednjih godinu dana išla je sa mnom na poneki koncert, kada je željela. Sama će odlučiti za zagrebački, ali pretpostavljam da će htjeti.

 

Poprilično sam zatvorena osoba i mislim da je glazba, barem za mene, sjajan način da se izrazim, da opjevam sve radosti ili tuge koje sam proživjela i s kojima su se susreli moji najbliži, o kojima često pjevam. Dakle, nisu sve pjesme autobiografske, mnogo ih je nastalo iz iskustava mojih najbližih prijatelja, ljudi koje poznajem pa je glazba svakako određena terapija. Jako mi je važno da glazbom mogu izraziti sve svoje osjećaje pa mislim da me, slušajući moje pjesme, publika može najbolje upoznati.

 

Profesorica sam solfeggia i glazbene kulture. Završila sam akademiju u Novom Sadu; pedagogija je moj životni poziv i uvijek sam željela raditi s djecom i mladima. Mislim da sam dobar pedagog, barem sudeći po komentarima mojih profesora s fakulteta. To me jako ispunjava i to je drugi dio moje osobnosti koji teži redu, radu i disciplini, za razliku od ovog umjetničkog koji je opušten, zato mislim da s te dvije stvari nekako nadopunjujem svoju osobnost.

 

 

Naravno. Mislim da svako vrijeme ima svoje pjevače i da treba ostaviti prostora mladim ljudima da se razvijaju, napreduju te da čovjek u svemu i uvijek zna kada treba stati. Nadam se da ću biti dovoljno pametna i razborita da shvatim i prepoznam taj trenutak kada on dođe.

 

Arsen Dedić je intelektualna i umjetnička gromada, bila mi je velika čast surađivati s njim. Napisao je tekst za skladbu Ni zadnji ni prvi, za koju je aranžman radio Nikša Bratoš, a kompoziciju Goran Kovačić. Nosim divna sjećanja i iskustva iz suradnje s njim.

 

Jedna je anegdota vezana baš uz Arsena Dedića. Dok sam pjevala u studiju i snimala tu pjesmu, imala sam dojam da mu se ne sviđa kako izvodim kompoziciju koju je napisao jer me je prekinuo tijekom snimanja i rekao da iziđem iz gluhe sobe. No ispostavilo se da mu se svidjelo i da je bio zadovoljan. Bio je neposredan, zanimljiv, a na prvom je susretu s vrata viknuo: „Mala, jesi li kričala“, što je značilo „Zašto nisi počela, što si čekala“. Otad smo često surađivali i sretali se na raznim događajima u regiji, koncertima, humanitarnim manifestacijama...

 

Od rujna intenzivno počinjem raditi na novom albumu koji će, bude li sve po planu, izići potkraj listopada ili početkom studenoga. Imat ću brojne aktivnosti u regiji, počinje i nova školska godina u mojoj školi pjevanja, ali svakako ću naći vremena i za opuštanje. No veći dio vremena do kraja godine bit će u znaku posla.

 

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Storyja.