Događanja

Uz koncert Cantus Ansambla, u predvorju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog na jednu večer bit će izložena djela Julija Knifera, jednog od najvećih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća.

 

Veza Julija Knifera i Muzičkog biennala Zagreb seže do samog osnutka te značajne manifestacije. Kao izvor suvremenih tendencija Biennale je privlačio publiku koja nije bila usko vezana za glazbu. Muzički biennale Zagreb osnovao je Milko Kelemen, a prvo izdanje održano je 1961. godine, samo nekoliko mjeseci prije održavanja prvih Novih tendencija, najznačajnije manifestacije suvremene umjetnosti na ovim prostorima koja je okupljala međunarodne suvremene umjetnike, pa tako i Knifera. Kelemen i Knifer poznavali su se i družili, među ostalim i zato što je Milkov mlađi brat Boris bio povjesničar umjetnosti te radio u Galeriji suvremene umjetnosti koja je organizirala Nove tendencije. To razdoblje možemo nazvati zlatnim godinama zagrebačke kulture.

 

Glazba je za Knifera bila izuzetno važna. Još je u pedesetima upoznao rad skladatelja Igora Stravinskog koji je jednom rečenicom obilježio daljnji tijek Kniferovog rada i istraživanja. ,,Stravinski je jednom prilikom napisao kako glazba nije ništa drugo nego ritam. Sebi sam tada rekao: ‘A zašto onda i ono što ja radim ne bi bio samo ritam?’ Započeo sam ispitivati horizontalno i vertikalno, zatim i dubinske ritmove. Stvarati, dakle, ritam. Horizontala i vertikala, crno i bijelo predstavljali su za mene krajnje ritmove“, zapisao je sedamdesetih Knifer. 

 

Premda se radi o vizualnoj umjetnosti, pri opisivanju svojeg rada koristio je glazbenu terminologiju. Ritam, tempo, pauza. Objašnjavao je kako u svojim radovima želi postići ono što su Stravinski ili Cage realizirali kroz glazbu. Stravinski je 1963. posjetio Zagreb kao gost Biennala. Međutim, to nije jedina veza Knifera s Biennalom. Godine 1985. u Zagreb dolazi John Cage, još jedan umjetnik kojeg Knifer smatra bliskim. Upravo zbog Cagea, za izložbu smo odabrali seriju skica s kraja 1980-ih godina, koje podsjećaju na partiture Johna Cagea. Radi se o skicama na papiru A4 formata na kojima se nalaze predlošci za slike, ali i opsežni matematički izračuni koji su prethodili finalizaciji rada.

 

Dvije slike akrila na platnu iz 2003. primjer su Kniferove opsesije pozitivom i negativom te nizanjem ploha i formi. Serija od osam grafitnih crteža s početka devedesetih koju ćemo vidjeti na izložbi monotoni je niz krajnje reducirane forme. Tu će seriju zagrebačka publika moći vidjeti prvi put.

 

Julije Knifer suvremeni je hrvatski umjetnik rođen 1924. u Osijeku, umro je u Parizu 2004. Njegov je rad bio prepoznatljiv jer je tijekom pedeset godina duge karijere radio na istom motivu meandra, a radio je gotovo uvijek isključivo crnom i bijelom bojom. Izražavao se u različitim tehnikama te ih usavršavao kako bi postigao željeni efekt, što ćemo na izložbi vidjeti na seriji od osam grafika. Paralelno s likovnim izražavanjem, redovito je pisao.

Već na samom početku karijere počeo je izlagati u inozemstvu; 1970-ih godina počinje raditi u Njemačkoj, a 1990-ih seli se u Francusku. Njegovi radovi nalaze se u najznačajnijim zbirkama suvremene umjetnosti: MOMA u New Yorku, Centre Gerorges Pompidou, TATE Modern u Londonu, kao i zagrebačkom MSU.