Događanja

Petrit Çeku, gitara
Pedro Ribeiro Rodrigues, gitara

Tomislav Vukšić, gitara

 

u povodu 400. godišnjice smrti Johna Dowlanda

 

John Dowland: Plesovi iz zbirke Lachrimae, ili Sedam suza (obr. Darko Petrinjak)                                

 

Zoran Juranić: Trijalog

 

Antoine de L’Hoyer: Trio br. 2 u C-duru, op. 49

 

***

Franz Schubert: Četiri impromptua, D. 899 / op. 90 (obr. Petrit Çeku) 

Potekli iz različitih sredina, virtuozi gitare Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić svoje su identitete ujedinili u Zagrebu. Od osnutka Trija Elogio 2009. godine dobivaju hvalospjeve, pa su taj termin opravdano uzeli za ime svog ansambla. Interes za sve epohe, brojne obrade skladbi pisanih za druge instrumente te bogata suradnja sa suvremenim skladateljima krase ovaj komorni sastav, koji je publika odavno prigrlila.  

 

Skladatelj, virtuoz na lutnji i pjevač John Dowland (1562. – 1626.) bio je jedan od najcjenjenijih engleskih glazbenih umjetnika renesanse. Djelujući na dvorovima i kao diplomat, slavljen je u cijeloj Europi, a divio mu se i Shakespeare. Dowland je najpoznatiji po pjesmama uz pratnju lutnje i drugih instrumenata te po stotinjak instrumentalnih kompozicija za lutnju, od kojih je sačuvano sedamdesetak. Njegova zbirka višeglasnih skladbi za viole i lutnju Lachrimae, iz koje ćemo čuti plesne dijelove u obradi za gitare, spada u najljepšu literaturu za lutnju ikad napisanu.

 

Iz renesanse ćemo ravno u 2018. godinu. Tada je naš skladatelj i dirigent Zoran Juranić (Rijeka, 1947.) komponirao Trijalog „imajući na umu upravo Petrinjaka i sjajne glazbenike Zagrebačkog gitarskog trija“, napisala je Karolina Rugle uz CD Trija Elogio, Quasi ritorno, na kojem je i Trijalog. Kritičarka ističe da Juranić, iako nije gitarist, u tom djelu maksimalno koristi tehničke i glazbene mogućnosti gitare, progovarajući vlastitim glazbenim jezikom.

 

Zatim se program vraća u doba ranog romantizma, na djelo francuskog skladatelja i virtuoza na gitari Antoinea de Lhoyera (1768. – 1852.), a završava glazbenim velikanom iste epohe, čije je djelo također trebalo prilagoditi za gitare: Franzom Schubertom (Beč, 1797. – Beč, 1828.). Njegova Četiri impromptua, D. 899 iz 1827. godine, minijature za glasovir, skladana su samo godinu dana prije majstorove smrti s tek 31 godinom.