Događanja

ALEKSANDAR MARKOVIĆ, dirigent

EVELIN NOVAK, sopran

 

Modest Petrovič Musorgski: Noć na pustoj gori

Richard Strauss: Wiegenlied, Cäcilie, Morgen!, pjesme uz orkestar

Henri Rabaud: La procession nocturne

Petar Iljič Čajkovski: Tatjanina scena s pismom iz opere Evgenij Onjegin

Aleksandar Skrjabin: Poema ekstaze

 

Nakon iznimnog angažmana na prvoj integralnoj izvedbi i studijskom snimanju opere Oganj Blagoja Berse u prošloj sezoni, maestro Aleksandar Marković vraća se pred Simfonijski orkestar HRT-a s bogato orkestriranim partiturama s kraja 19. i početka 20. stoljeća. 

 

Modest Petrovič Musorgski bio je jedan od najoriginalnijih skladatelja među nacionalno usmjerenim kružokom Ruske petorice, no njegova osebujna glazbena fantazija njegovim se suvremenicima doimala previše sirovo. Stoga je i partitura simfonijske pjesme Noć na pustoj gori zaživjela tek u vrlo slobodnoj i bogato instrumentiranoj redakciji Nikolaja Rimski-Korsakova, u kojoj se i etablirala u orkestralnoj literaturi. Djelo je iznimno kao jedno od rijetkih orkestralnih ostvarenja u opusu Musorgskog, ali i prvih simfonijskih pjesama u ruskoj glazbi, te po uporabi fantastične motivike. Nadahnuto je pripovijetkom Nikolaja Gogolja i starom ruskom pričom o noći uoči Ivanja u kojoj se na 'pustoj gori' okupljaju vještice i druga demonska bića. 

 

Straussova raskošna paleta orkestralnih boja, urođeni lirizam i cjeloživotna ljubav prema sopranskom glasu, uz opere, svoje idealno mjesto našla je u njegovih šezdesetak pjesama za glas i orkestar. Njih tri tumačit će naša proslavljena sopranistica Evelin Novak, stalna članica Berlinske državne opere. Preko Uspavanke (Wiegenlied) na stihove Richarda Dehmela, pa do Cäcilie i Jutra! (Morgen!) na stihove Heinricha Harta i Johna Henryja Mackaya, povest će nas do Tatjanine scene s pismom iz 1. čina opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog: ne mogavši zaspati, Tatjana provodi noć nastojeći izraziti svoju ljubav prema Onjeginu u pismu. Kada ga dovrši, pojavljuje se prvo svjetlo zore.

 

Danas pomalo zaboravljeni francuski skladatelj, dirigent i pedagog Henri Rabaud u prvoj polovici prošloga stoljeća bio je prilično utjecajan, među ostalim kao ravnatelj Pariškog konzervatorija te dirigent Pariške opere i Bostonskog simfonijskog orkestra. Zastupnik konzervativnih principa ostavio je niz opera te orkestralnih i komornih ostvarenja, a njegovo najpoznatije djelo do danas ostala je simfonijska pjesma La procession nocturne (1899.) suptilne orkestracije i mistična ozračja u najboljoj maniri francuskog orkestralnog romantizma.

 

Naposljetku, Poema ekstaze  Aleksandra Skrjabina pruža nam uvid u složeni proces buđenja uspavane volje, ushit, nespokojstvo i napregnutost u težnji k uzdizanju duha, prevladavanju ograničenja te konačnom dosezanju ekstatičnog stanja. Djelo povezuje dva osnovna Skrjabinova estetska načela: glazba je najviša evolucija svih ljudskih umjetnosti, a emocija ekstaze je najviša evolucija svih ljudskih emocija.

 

Pojedinačne ulaznice potražite na ulaznice.hr i/ili blagajni Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.