Događanja

Hector Berlioz: Ouverture du Carnaval romain
Paul Dukas: L’Apprenti sorcier
Camille Saint Saëns: Danse Macabre
Darius Milhaud: Le Boeuf sur le toit
Maurice Ravel: Boléro

 

... „ Stiglo doba karnevala, doba plesa, vrijeme šala-

       Zvonke sad su violine, svi su željni glazbe fine... „

Hrvatski i europski pokladni običaji imaju dugu tradiciju a posebnu ulogu u šaljivoj naravi karnevala ima glazba. Prvi zagrebački „krabuljni ples“ zabilježen je davne 1749. g. , već tada „ zagrepčanci“ su pod maskama uz glazbu tražili sklad u šaljivosti ovog „petog godišnjeg doba“.

Uz Zagrebačku filharmoniju i opojne zvuke glazbe francuskih skladatelja prisjetimo se vrijedne zagrebačke tradicije. Čaroban put glazbe vodi nas u Italiju; uvertira „Rimski karneval“ Hectora Berlioza glazbeno je sjećanje na duh, šarm i spontanu radost talijanskog naroda. Uvertirom dominira strastveni ritam narodnog plesa „Saltarello“ kojeg skladatelj nadahnuto izmjenjuje s lirskom temom ljubavnog dueta iz prvog čina svoje opere „Benvenuto Cellini“(melodiozna tema je jedan od najljepših sola engleskog roga u literaturi).

Upoznajmo magijsko-mitski svijet karnevala: Paul Dukas skladao je tonsku poemu „Lꞌapprenti sorcier“ (Čarobnjakov učenik) 1897. g. nadahnut istoimenom poemom J. W. von Goethea - taj briljantni Scherzo satiričnog ugođaja majstorski je uprizorio W. Disney u svom „crtiću“ Fantazija. Odjek oduševljenja bajkovitom i maštovitom glazbom prostrujao je cijelim svijetom ilustrirajući neposlušnog i šeprtljavog „kreativca“.

Dašak karnevalske magije oduševljava i u mističnom „Danse macabre“ op. 40 C. Saint-Saënsa skladanom 1874. g. U lelujavu, gotovo Faustovsku atmosferu ove vrtoglave i duhovite orkestralne minijature uvodi nas bravurozan Paganinijevski nadahnut solo prve violine reske zvučnosti pune povećanih kvarti-„ impresivno „Danse macabre“ kovitla se u zanosnom brzom valceru. Coda nas nježno budi iz zanosa fantastične glazbe zvukovima oboe oponašajući zov pijetla-„ jutro je, bio je to san!“

Pod karnevalski maskama imamo priliku tražiti sklad u šaljivoj proturječnosti. „Le boeuf sur le toit“(„Vol na krovu“) Dariusa Milhauda, rođenog provansalca i zanesenog ljubitelja i poznavatelja južnoameričkog folklora- strastvena je i duhovita poema raspojasane vedrine prvobitno skladana kao pantomima za nijemi film Ch. Chaplina a nadahnuta šaljivom komedijom apsurda J. Cocteaua. Glazba burleskne politonalnosti šarmantnog južnoameričkog ugođaja vodi nas u imaginarni „Vol na krovu“ - noćni klub pun osebujnih gostiju koji piju samo-mlijeko !

Boléro (1928.) koloritno, svakako najpopularnije koncertno djelo Maurice Ravela vodi nas u Španjolsku, njezin šarm i očaravajuće ritmove. Uzvišena, a profinjena ekstaza ovog remek djela prava je „šetnja“ kroz orkestar praćena pulsom malog bubnja uz kojeg svaki instrument ima solističku ulogu. „Boléro“ se temelji na dinamičkom usponu-od gotovo nečujnog početka do veličanstvenog finala.

Raskošnim Filharmonijskim karnevalom sa skladbama francuskih velikana ravnat će mo. Philippe Bernold, jedan od najuglednijih flautista današnjice koji se na poticaj velikana poput J. E. Gardinera i K. Naganaod 1994. g. intenzivno bavi dirigiranjem i ravna najvrsnijim komornim i simfonijskim orkestrima u Europi, Americi i Aziji.