Događanja

CRVENI CIKLUS

DAWID RUNTZ, dirigent

KATE LIU, glasovir

 

Wojciech Kilar: Krzesany, simfonijska poema 

Frédéric Chopin: Drugi koncert za klavir i orkestar u f-molu, op. 21

Johannes Brahms: Simfonija br. 2 u D-duru, op.73

 

Wojciech Kilar bio je dugi niz godina jedno od vodećih imena poljske avangardne glazbe. Početkom 70-ih godina XX stoljeća u umjetnikovu stvaralaštvu događa se revolucionaran preokret – Kilar se vraća tradiciji, korijenima i nadahnuće pronalazi u poljskom folkloru pogotovo u gromkim i zvučnim napjevima planinskog područja Tatre. 

Skladateljevo stvaralaštvo dobiva novu nit-vodilju: postizanje impresivno moćnog zvuka velikog orkestra u duhu „novog romantizma“. Nakon ove znakovite stilske transformacije uzlet je doživjela i umjetnikova karijera skladatelja filmske glazbe.

Uvodni motiv poeme „Krzesany“ su tri akorda koji tonski suvereno variraju kroz cijelu skladbu poput planinske jeke. Srednji dio djela čini stiliziran „fugato“ i pijevan solo dvije violine koji je citat folklornog napjeva. 

Poema je posvećena Poljskoj nacionalnoj filharmoniji a praizvedena je 24. 9. 1974. na „Varšavskoj glazbenoj jeseni“. Zanimljiva je oduševljena pohvala mo. Jana Krenza,dirigenta praizvedbe, kojom je čestitao skladatelju – „Bravo prijatelju! Puštate svjež planinski zrak u pljesnivu avangardnu sobu. Napokon!“

Drugi Koncert za klavir i orkestar „pjesnika klavira“ Frédérica Chopina djelo je kojim nas snažno prožima romantičarski duh duboke intime a i velikih, strastvenih glazbenih ideja. Posebnost Koncerta je snažna različitost ugođaja koju osjećamo već u orkestralnom uvodu i recitativnom nastupu solista u kojem senzibilno dolazi do izražaja „jeu perlé“- biserna tehnika sviranja solističkih pasaža i opojna melodičnost. Drugi stavak Larghetto prizor je sanjarske prisnosti, doista ilustrativan i mističan Chopinu svojstven nocturno zagasitih glazbenih boja koji  na s uvodi u Allegro vivace- blještav i energičan stiliziran poljski narodni ples Kujawiak s maestralnom codom koju najavljuje signal roga. 

Iznimnu skladbu pijanističkog virtuoziteta koja solistu i slušatelju pruža užitak za poželjeti čut ćemo u izvedbi Kate Liu (1994.), američke umjetnice singapurskog porijekla koja je svjetsku slavu stekla osvojivši brončanu medalju i nagradu za najbolju mazurku na 17. međunarodnom „Natjecanju Fryderyk Chopin“ u Varšavi, Poljska. Kao solistica nastupala je i surađivala je s orkestrima na svim kontinentima. Klavir je počela svirati s četiri godine, stekla diplomu na „Curts Institute of Music“ i magisterij na prestižnom „Juliard School- New York“. Uz brojne nagrade na pijanističkim natjecanjima debitantski nosač zvuka Chopinovih skladbi objavila je za izdavačku kuću „Fryderyk Chopin Institute“ 2016. godine.

 

Zvukovno snažna a istodobno idilična i vedra – Druga Simfonija njemačkog glazbenog genija Johannesa Brahmsa vrhunac je razdoblja europskog simfonijskog romantizma.

Koloristički neodoljiva, po mnogim muzikolozima asocira na zanosan i sunčan ljetni dan, očaravajuć i blještav.

Simfonija u D- duru, op.73  (1877.) satkana je od bezbrojnih umjetnikovih doživljaja prirode, snažnih ali i krhko-nježnih kao i od njegovog sjećanja sjevernonjemačke narodne napjeve koji su dirljiva uspomena iz djetinjstva.

Upravo prema dojmovima stalnih prirodnih mijena miran i blag uvod prvom stavku uz rogove i duboke gudače nagovještava burnu provedbu. Poetičan uvod u lirski drugi stavak majstor ponovo povjerava gudačima u jednoj od svojih najzanosnijih glazbenih misli. Trećim stavkom dominira plesna tema, markantna i bogata akcentima po uzoru na umjetnikove „Mađarske plesove“. Mek i suzdržan „sotto voce“ uvod četvrtom stavku otvara pravu apoteozu završnog „Allegro con spirito“ – „...plamteći izlazak sunca i najblistaviji stavak kojeg sam ikad skladao...“ po Brahmsovim riječima.

Praizvedba zanosne i slavljeničke Druge simfonije bila je 30. 12. 1877. u Beču u izvedbi Bečke filharmonije i mo. Hansa Richtera.