Događanja

STEPHEN KOVACHEVICH, dirigent i klavir

 

Richard Wagner: Siegfried idila, simfonijska poema

Wolfgang Amadeus Mozart: Koncert za klavir i orkestar br. 24 u c-molu, K. 491

Ludwig van Beethoven: Simfonija br. 6 u F-duru, op. 68, Pastoralna

 

Plavi ciklus Zagrebačke filharmonije ugostit će američkog dirigenta i pijanista hrvatskog podrijetla – Stephena Kovachevicha. Na programu je Wagnerova simfonijska pjesma Siegfried idila, Mozartov Koncert za klavir i orkestar br. 24 te nakon pauze Beethovenova 6. simfonija, poznata pod nazivom Pastoralna.

 

 

Karizmatičan i prije svega – čovječan; to je Wagnerov slavni junak Siegfried koji svojom hrabrošću i epskom silinom odrješuje svijet od spletki i pohlepe. Opera Siegfried treći je dio čuvenog Wagnerovog Prstena Nibelunga, spjeva o sukobu ljudskog i mitološkog svijeta kao i dobra i zla. Hrabri Siegfied toliko je drag  Wagneru da je po glazbenim motivima iz opere skladao prelijepu Idilu kao poklon svom sinu (također Siegfiedu) za prvi rođendan. Zadivljujuća i sugestivna Siegfried – idila skladana 1870. godine. Djelo je opojne ljepote i dugih melodijskih linija bez herojskog karaktera – to je čarobna, skladna i nježna priča za laku noć koju ljubljenom sinu priča brižan otac. Siegfried- idila jedan je od vrhunaca Wagnerove skladateljske mudrosti, glazbeni izraz sklada, nade i blagosti s melodioznim gudačima u prvom planu. 

 

Wolfgang Amadeus Mozart, genij  glazbene umjetnosti, u svojim je kasnijim djelima sve više težio slobodnijem i markantnom izražavanju napuštajući ustaljene forme solističkog koncerta. Među ta zrela i nadahnuta djela svakako spada Koncert za klavir i orkestar u c- molu dovršen 1786. godine u Beču nedugo prije premijere opere Figarov pir. Sva djela austrijskog skladateljskog genija skladana u molskim tonalitetima spadaju u interpretativno najzahtjevnija, njegov izričaj u molu je izuzetan i doista ima određenu crtu buntovništva. U ovom strastvenom djelu susrećemo uzburkanog Mozarta, odrješitog ali i pomalo sjetnog stoga poneki kritičari ovaj koncert nazivaju i Patetičnim. Sastav orkestralne pratnje je za Mozartovo vrijeme neuobičajeno velik uključujući i trube i timpane, a u isto vrijeme koncert je vrlo zahtjevan u dijalogu solista i orkestra gotovo kao skladba komorne glazbe. 

Već u samom orkestralnom uvode prvom stavku – zvukovno suzdržanom no sjajno dramski profiliranom, naslućujemo s kakvim se remek djelom susrećemo. Klavir solističku dionicu započinje profinjenim recitativom tek kasnije se tematski nadovezujući na orkestralni uvod. Prvi stavak karakterizira i vrlo smjela harmonizacija s kromatskim pomacima. Larghetto, drugi stavak nježan je i pomalo nostalgičan povratak bezvremenskoj Mozartovoj pjevnosti. Burni Allegretto, treći stavak, moćna je i duhovita tema s varijacijama koja ugođajem varira između melankolije i opuštenosti. 

Koncert u c-molu praizveo je sam Mozart kao solist i dirigent u bečkom Burgtheatru 1786. godine, a u duhu ove vrijedne tradicije Zagrebačkom filharmonijom ravnat će i nastupiti kao solist maestro Stephen Bishop Kovacevich (1940.), američki pijanist i dirigent hrvatskog porijekla. Kao pijanist prvi put je javno nastupio s 11 godina u San Franciscu. Nakon studija u Londonu debitira 1961. godine s velikim uspjehom te iste sezone izvodi sve Mozartove klavirske koncerte. Dobitnik je nagrade Edison za snimke djela Stravinskog i Bartoka. Kao solist i dirigent proputovao je cijeli svijet surađujući s uvaženim solistima (E. Pahud, J. du Pré, N. Kennedy, S. Chang, L. Harrell). Dirigirao je Montreal Symphony Orchestra, London Mozart Players, Liverpool Royal Philharmonics, Vancouver Symphony Orchestra i mnogim drugima. Iznimno veliku pozornost posvećuje komornoj glazbi i snima nosače zvuka za Philips i EMI Records. 

 

Nakon pauze slijedi Beethovenova Šesta, Pastoralna simfonija, puno intimnija skladba od mnogih drugih u njegovom opusu. Nastala s 1807. na 1808. godinu. Skladatelj nam opisuje stanje svoje duše impresionirane prirodom, njenim mijenama i suživotu čovjeka s prirodnim elementima. Beethoven je bio sljedbenik romantičarskog duha - povratka narodnim običajima, doživljavanju zbivanja u prirodi, što svakako vidimo i u skladateljevu pismu Theresi Malfatti iz 1810. g. u kojem piše: „Toliko sam sretan što se mogu kretati među grmljem, u šumama, oko mene drveće, bilje, stijene; nitko ne može prirodu voljeti poput mene. Šume, drveće, stijene bude u čovjeku onaj odjek koji mu je potreban.“ Skladatelj se u ovoj vedroj, simfonijskoj pastorali ne udaljava od čovjeka, on vrlo prepoznatljivo citira dva napjeva Gradišćanskih Hrvata u dva stavka svoje skladbe, čujemo i majstorski orkestrirane odjeke melodija sa seoskih zabava. Svakako je vrijedno navesti naslove stavaka u prijevodu dr.sc. Viktora Žmegača:

Svaka prirodna pojava živi na stranicama ove partiture, a umijeće velikog bečkog majstora bilo je nadahnuće mnogim skladateljima programne glazbe romantizma.