"Prva asocijacija na te dane mi je uzbuđenje. Ogromna podrška publike, ljudi koji su doputovali u Zagreb iz raznih krajeva bivše države da bi mi dali podršku. I osjećaj velike odgovornosti koja me je malo i plašila, ali shvatila sam da je jedino što mogu učiniti dati sve od sebe. Tako je i bilo", prisjetila se nedavno u razgovoru za Lisinski Tajči, te 1990. vrlo mlada djevojka i potpuno nova zvijezda.

 

"Pjevala sam sa svakom česticom energije i iz srca većeg od planeta te primila toliko ljubavi koja me hranila dugo nakon što je Eurovizija prošla. To što se dogodilo između publike i mene je nešto zaista posebno – kroz to sam spoznala koliko svi mi imamo kapaciteta da stvorimo dobru, pozitivnu energiju. Bilo je naravno puno stresa i raznih izazova, ali asocijacija na te dane uvijek su mi ljubav i radost", kaže Tajči.

A te subote, u krasno proljetno predvečerje, dok su veliki baloni spremni za let osvjetljavali livadu između Lisinskog i današnje NSK, Zagreb i naša dvorana bili su  domaćin najveće europske glazbene manifestacije popularne glazbe. U pregovorima tadašnje Radio televizije Zagreb s Beogradom izboreno je da Eurosong ipak bude u Zagrebu, u Hrvatskoj, kamo je i pripadao jer ga je k nama dovela pobjeda tada gotovo nepoznate zadarske grupe Riva 1989. godine s pjesmom Rock Me, skladatelja Rajka Dujmića i tekstopisca Steve Cvikića. Ta je pjesma na izlučnom natjecanju (poput današnje Dore) bila kandidat upravo TV Zagreb.

 

Izravni televizijski i radijski prijenos iz Lisinskog, koji je trajao 2 sata i 50 minuta, prenosilo je više od 20 zemalja, a procjenjuje se da ga je pratilo oko 300 milijuna gledatelja. Program su suvereno vodili doajeni naše televizije - Helga Vlahović i Oliver Mlakar (rezervni par bili su mladi Rene Medvešek i Dubravka Marković, zagrebački glumac i beogradska TV-voditeljica).

Kao službena maskota natjecanja predstavljen je ljubičasti mačak Eurocat, kojeg je osmislio neumorni animator i karikaturist Joško Marušić. 

 

Da bi Lisinski bio spreman za ovakav izazovan organizacijski pothvat, već su 1989. godine u Dvorani započeli radovi, a intenzivne pripreme trajale su oko tri mjeseca. Svi su stolci iz parketa izvađeni kako bi se produžila pozornica, a orkestar Zagrebačke filharmonije, koji je pratio sve izvođače, bio je postavljen u desnom dijelu parketa. Posjetitelji, njih 1200, bili su smješteni na tribinama. 

Ugledni stručnjak za prostornu akustiku Ivan Stamać izumio je zvučni apsorber (i danas poznat kao sound cage) koji smanjuje vrijeme odjeka i mijenja akustiku prostora! Za tu je prigodu postavio 1000 apsorbera u Dvorani. Izgrađena je i velika metalna konstrukcija, odnosno metalni most koji se koristio za rasvjetu u Dvorani.

U visokom prizemlju Dvorane, na razini garderoba za publiku, uređen je restoranski prostor, a u predvorjima Velike dvorane nalazio se Zeleni salon, takozvani Green Room. U predvorju Male dvorane uređen je prostor za novinare. 

 

Na 35. Eurosongu u Zagrebu nastupile su 22 države. Među brojnim odličnim skladbama pobijedila je talijanska, s velikom zvijezdom Totom Cutugnom u efektnom bijelom odijelu (prateći vokali bili su mu članovi poznate slovenske grupe Pepel in kri). Pjesma je  postala bezvremenski hit zahvaljujući poruci jedinstva i ujedinjenja Europe. 

Naime, Europa je bila pod snažnim dojmom pada Berlinskog zida u ljeto 1989. i u očekivanju utemeljenja Europske unije koja je, nakon Ugovora iz Maastrichta 1992. (otud naziv pjesme pobjednice) i službeno stvorena 1993.

Osim pojedničke, zato je još nekoliko pjesama imalo slične poruke; simpatična Austrijanka Simone (na slici u crvenom) tako je pjevala skladbu Keine Mauern mehr – Nema više zidova.

Uopće, tada je još gotovo svatko pjevao na svom jeziku, skladbe su bile zaista pjevne i dolazile do srca publike, a glavni kriterij za pobjedu još je, unatoč tradicionalnim igricama s dodjelom bodova, bila - dobra pjesma.

 

Prije uključenja u Dvoranu Lisinski, u prijenosu je prikazan kratki film Zagreb, city of music redatelja Eurosonga Nenada Puhovskog u kojem su bili predstavljeni istaknuti hrvatski glazbenici: Ruža Pospiš Baldani, Zagrebački solisti, Boško Petrović i njegov jazz kvartet, Valter Dešpalj, Igor Lešnik, Zagrebačka filharmonija, Lado, grupa Vještice te znamenite zagrebačke institucije, građevine i prostori poput HNK-a, Zlatne dvorane Hrvatskoga instituta za povijest, Muzeja Mimare, Zrinjevca, Kamenitih vrata i Dolca. 

Zagrebački Eurosong ’90 održan je tada još u okviru bivše države, u jeku prvih slobodnih izbora. Bila je to jedna od zadnjih veselih priredbi jer su se nad Hrvatsku već nadvijali zloslustni oblaci agresije. Paradoksalno, 1990. je bila proglašena i Europskom godinom turizma, pa je u tom znaku bio i Euosong, ali hrvatski je turizam samo tri mjeseca kasnije grubo prekinut „balvanima“ oko Knina...

Ipak, te čarobne svibanjske večeri Lisinski, RTZ (HRT), Zagreb i Hrvatska dali su sve najbolje od sebe, a Pjesma Eurovizije 1990. ostala je jednom od najljepših i najvažnijih  kulturno-zabavnih priredbi održanih u nas.

 

foto: Arhiva KDVL