Slijedile su stotine spektakularnih izvedbi u Velikoj dvorani Lisinski sve do 1984., a sjećanja su s nama podijelili protagonisti prve podjele - Josipa Lisac i Miro Ungar.

 

Ususret velikoj obljetnici, prisjećamo se događaja koji je donio novi žanr u našoj glazbi, a tada mladoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog veliki dodatni zamah. Bila je to, prema više izvora, najgledanija predstava kazališta Komedija svih vremena.

Rock-opera inspirirana Seljačkom bunom iz 1573. izvedena je stotinama puta pred gledateljima u zemlji i na brojnim gostovanjima u Italiji, Mađarskoj, SSSR-u, pa mnogi tvrde da je Gubec-bega vidjelo oko milijun ljudi. Zagrebački Jugoton izdao je LP ploču s odabranim brojevima, sa simboličnim omotom od grube jute.

 

Izvedbe Gubec-bega u Lisinskom bile su istinska kulturna senzacija. Nova, velebna dvorana bila je pravi ambijent za spektakl u režiji Komedijina maga Vlade Štefančića i uz dinamičnu scenografiju Drage Turine.

„Pjevala sam prvih 150 predstava, do 1977., a naslijedile su me Ditka Haberl, Radojka Šverko i druge kolegice“, rekla nam je Josipa Lisac, koja je bila i svjedok nastajanja opere u Karlovu i njezinu stanu. K njima je dolazio libretist Ivica Krajač i s Karlom, autorom glazbe, stvarao, kako je rekla, u jednoj fantastičnoj atmosferi i zanosu. Josipu od tada cijelu karijeru prati njezina neponovljiva izvedba Ave Marije.

„Tih prvih godina u Lisinskom smo imali i po tri izvedbe dnevno. Gubec-bega je vidjela praktički cijela Slovenija; legendarni Žiga, voditelj Komedijine propagande, dogovarao je izvedbe prema vlakovima koji su stizali odande“, sjeća se Josipa i dodaje: 

„Bilo je za ono doba hrabro u Gubec-bega uvrstiti prizor mise u crkvi, Ave Mariju... Na premijeri su se Ivica i Karlo šalili da se moraju držati zajedno, ako dođu po njih, da ih odvedu skupa“.

I zaista, Ivica Krajač je svjedočio da su drugi dan doista pozvani na razgovor u policiju, ali su se vješto izvukli tvrdeći da cijeli Gubec-beg simbolizira "borbu naših naroda protiv ugnjetavača, koju je na kraju okrunio sam drug Tito..." 

Tako je naša prva rock-opera moglo nesmetano na svoj pobjedonosni put.

„Ljudi su svim srcem prihvatili i zavoljeli tu priču naše bolne povijesti, ali i priču nade. Univerzalna je to poruka koja se prostire do današnjeg dana“, poentirala je Josipa Lisac.

 

Povod rock-operi bila je 400. obljetnica Seljačke bune Matije Gupca, svečano  obilježena 1973. godine. Tim su povodom nastala i druga trajna umjetnička djela: u Gornjoj Stubici otkriven je monumentalni spomenik Buni, rad Antuna Augustinčića, a pokraj njega, u dvorcu Oršić, otvoren je Muzej Seljačkih buna; dvije godine kasnije  prikazan je i film Vatroslava Mimice „Seljačka buna 1573“, spektakl s Fabijanom Šovagovićem u glavnoj ulozi.

Gubec-beg je odmah doživio nezapamćen uspjeh. Tada 26-godišnji Branko Blaće u naslovnoj ulozi Gupca ostvario je rolu života. Mlada Josipa Lisac blistala je pjevački i glumački u vrlo zahtjevnoj ulozi seljanke Jane, zaljubljene u Đuru Mogaića (Miro Ungar). Njihova Ljubavna pjesma jedan je od najpopularnijih brojeva opere.

 

„To epohalno djelo, gigantski projekt, bio je velik zaokret na našoj glazbenoj sceni“, kazao nam je Miro Ungar. „Moj duet s Josipom, Ljubavna pjesma, za mene je najpopularnija točka opere. Puno puta sam ga pjevao kasnije na svojim koncertima“ dodao je i danas aktivni umjetnik te naglasio orkestraciju Miljenka Prohaske „koji je podigao sjajnu Metikoševu glazbu za još jednu stepenicu“ i režiju Vlade Štefančića.

Potaknuti uspjehom Gubec-bega njegovi su autori napisali i rock operu Grička vještica, (1979.), a Ivica Krajač i Zlatko Tanodi Crnu kraljicu (1995.).

A Gubec-beg, todjelo neprolazne ljepote i trajne poruke, svakim novim uprizorenjem nalazi put do srca publike.

 

 

foto: Arhiva KD Vatroslava Lisinskog i S. Novković