Novosti

9. svibnja 2024.

Adam Semijalac i Fige: nezaboravna večer spoja tradicije i fascinantne autorske vizije

U rasprodanoj Maloj dvorani Lisinski Adam Semijalac u sklopu programa 'Lisinski srijedom i Izvorišta' uz članice zadarskoga zbora Fige doslovno je oduzeo dah publici izvedbama pjesama sa svojeg hvaljenog albuma 'Ode dite'.
 
...događaj koji je gurao uzbuđenje i radost nečeg što bih mogao nazvati ponovnim koncertnim rođenjem jednog od naših najtalentiranijih glazbenih autora. (Zoran Stajčić, Ravno do dna)
Koncertna promocija prošlogodišnjeg albuma Adama Semijalca, prije poznatog kao Bebe Na Vole, autorska je posveta tradicijskoj glazbi i precima. Ta spektakularna slojevita etno-blues glazbena čarolija, kojoj je u srijedu, 8. svibnja svjedočila oduševljena publika, istovremeno je i proganjajuća i meditativna, i sirova i raskošna.
 
Članice zbora Fige uz Adama, njegov glas i izvedbe na dangubici, gitarama, bendžu i porchboard bassu zvučale su kao šumske vile, kao jeka, uglazbljena tuga i srdžba nad teškim životom, ponekad kao tiha jeza, a čak su u jednoj pjesmi bile i narikače...
 
Njegove pjesme s albuma “Ode dite”, uz crnohumorne najave kojima je ipak razblažio patnju iz stihova, zvučale su i na pozornici starinski i arhaično, ali i postmodernistički pa i apstraktno. Ry Coder bi to dobro razumio, a ja sam na koncertu Semijalca u rasprodanoj Maloj dvorani “Lisinski”, možda i dobar dio publike, imao osjećaj da prisustvujem izuzetno interesantnom etno-blues koncertu na hrvatski način te s imaginarnog sjecišta Velebita i gorja Appalachi ili Zrmanje i Mississipija, ali i na karminama za anifašizam jer fašizam nadire “all over Europe”. (Aleksandar Dragaš, Jutarnji list
 
...za „Ode dite“ Adama Semijalca i Figa treba reći da je to vrhunski avangardni program jer koliko je potresno ukopan u tradiciju i taj naš „gen patnje“, toliko zrači i probija izvan njega kroz blues obrasce primijenjene na tradicijskim žičnim instrumentima, plesni stomp beat, te psihodelične ambijentalne narative u kojima su se Fige pokazale da su i više od zbora u nekom klasičnom stilu kako se zbor doživljava, već postoje dijelovi naricateljskog i onomatopjeskog karaktera čime gotovo da su u dramaturškoj ulozi antičkog kora. (Zoran Stajčić, Ravno do dna)
Izuzetna potresnost, životnost, energija i ritmičnost Adamovih pjesama te nevjerojatne izvedbe i harmoničnost duboko su se uvukli u svakog posjetitelja transponirajući ih u poseban glazbeno-osjetilni svijet zarobivši svaki kutak Male dvorane Lisinski.
 
Ako je album „Ode dite“ uhvatio u sebi tu nekakvu iskonsku i povijesnu emotivnu energiju, onda je ono što se dogodilo sinoć donijelo atmosferu kao da je glazba upravo otkrivena kao takva. Uvijek sam zahvalan onima koji uspiju tako nešto postići i podsjetiti nas na koncu koliko nam je bitna za komunikaciju i za suočavanje s bremenom života u nama samima kao i oko nas, čak i kada se u njoj zrcali bezizlazni pakao, jer i suočavanje s njim kroz glazbu nosi neko izlječenje. (Zoran Stajčić, Ravno do dna)
 
Sretan spoj naizgled suprotnih glazbenika zaslužio je stajaće ovacije rasprodane dvorane kojoj ni dva bisa nisu bila dovoljna. Adam Semijalac još jednom je dokazao da je kantautor kojem treba pružiti svu slušateljsku pozornost i podršku, dok su vrhunskom izvedbom Fige pokazale da su možda i najzanimljiviji domaći ansambl toga tipa. (Julija Novosel, Glazba.hr)
Bilo bi dobro da se u “Lisinski srijedom” ili u nekom zasebnom ciklusu nađe prostora i financija za nastupe hrvatskih i inih kantautorica i kantautora jer Mala dvorana “Lisinski” je za takve nastupe, potvrdio svojim akustičnim etno-bluesom Adam Semijalac, idealan prostor. (Aleksandar Dragaš, Jutarnji list)
Prije i poslije koncerta bilo je organizirano druženje u predvorju Male dvorane uz PriMarius craft pivovaru i world music slušaonicu. 
 
Foto: Tomislav Jagar