Senzualan timbar koji svakoj otpjevanoj melodiji daje duh fada čini njene interpretacije jedinstvenima. Emotivna putovanja na kojima dolazi do srca slušatelja, garancija su doživljaja kakvog se rijetko može iskusiti.

 

Prepoznali su to i glazbeni velikani. Kada je 2005. Ana oduševljavala publiku Carnegie Halla, saksofonist grupe Rolling Stones, Tim Ries, na drugom je kraju svijeta, u prodavaonici ploča u Tokiju, tražio albume fado glazbe. Tri su se Anina albuma našla u njegovim rukama i oduševila ga na prvo slušanje. Dobila je poziv da sudjeluje u projektu u kojem je ovaj legendarni bend eksperimentirao s različitim glazbenim žanrovima. Zajedno su snimili pjesme "Brown Sugar" i "No Expectations", a izveli su ih prvi puta uživo na velikom koncertu na Alvalade XXI stadionu u Lisabonu. Od tada su nekoliko puta nastupili na njihovim turnejama, a Tim Ries, očaran ljepotom njena glasa, posvetio joj je pjesmu "Vehlo Anjo" (pt. "Stari anđeo") koja je postala dio njenog albuma "Para Alem da Saudade" iz 2007.

 

Vrhunska je glazba pronašla put i do legendarnog Princea koji je jednom prilikom posjetio Pariz samo kako bi prisustvovao njenom nastupu u klubu La Cigale. Kasnije ju je pozvao da gostuje na njegovom nastupu za vrijeme velikog Super Bock Super Rock festivala u portugalskoj Praia di Meco.

 

Suradnja s frankfurtskim Radio Bigbandom, spajanje jazza i fada, dovelo ju je do nominacije za Zlatni Globus, a 2011. ju je ugledni engleski magazin Songlines nominirao za glazbenicu godine.

 

Hrvatska ju je publika već imala priliku gledati i slušati u Lisinskom 2009., a 2012. je nastupila na Avantgard Jazz festivalu u Rovinju. 

 

Ana Moura nije bez vraga najpopularnija fadistica. Njen savršeni vokal je istinski dar prirode, a o kvaliteti izvedbe svjedoči Anin rad na njemu. Pjesme su tijekom subotnjeg nastupa jednostavno tekle i činilo se tako lako i gotovo prirodno njeno pjevanje fado standarda i vlastitih skladbi. - ovim je riječima njen nastup opisao Zoran Stajčić, glazbeni kritičar portala Ravno do dna.

 

Iza nje je šest studijskih albuma, od čega je aktualni "Moura" objavljen 2015. i po samom izlasku zaradio zlatnu tiražu. Album je producirao četverostruki dobitnik nagrade Grammy, Larry Klein, poznat po radu s legendama kao Joni Mitchell i Herbie Hancock. Miksao ga je Tim Palmer, bliski suradnik grupa U2 i The Cure, ujedno i jedan od glavnih i odgovornih za veliki uspjeh klasika grupe Pearl Jam, albuma "Ten".

 

Članovi benda koji podržava Anin strastveni spoj tradicionalnog fada i popularne glazbe surađivali su s Madonnom, Steviejem Wonderom, Eltonom Johnom, Robbiejom Williamsom, Frankom Zappom, Stingom, Michaelom Bubleom i sličnima.