Vrlo tople kritike polučio je završni koncert prve sezone ciklusa Rezidenti MUZA, na radost darovitih studenata, redatelja Marija Kovača i Dvorane Lisinski kao organizatora uz Muzičku akademiju u Zagrebu. U novoj sezoni, prvi će 30. studenoga nastupiti čelist Luka Galuf, a slijede harfistica Marta Ćiković i saksofonist Lovro Kopač.
„Ovaj događaj bio je manje klasični koncert, a više simpatično, opušteno oproštajno druženje“, rekla je o koncertu održanom 20. listopada Alenka Bobinsky u emisiji Hrvatskog radija Sedam dana glazbe. Dodala je da su se troje mladih iz prve sezone, bas-bariton Benjamin Šuran, violinistica Tao-Yuan Hsiao (Elisa) i pijanist Arsen Dalibaltayan dokazali već na samostalnim recitalima u ciklusu, obogaćenim scenskim zbivanjima u režiji Marija Kovača, a tako je bilo i ovaj put.
Rijetka prigoda
„Raznolikost etničkih i kulturoloških pozadina koje su sudjelovale u formiranju mladih umjetnika omogućila im je da publici predstave ne samo svoj rad nego i glazbu svojeg zavičaja“, nastavila je kritičarka, misleći na Benjaminovu Istru, Elisin Tajvan i Arsenovu Armeniju. Stoga smo imali prigodu čuti djela koja su u nas vrlo rijetko na repertoaru!
„Benjamin Šuran pritom je u punom sjaju pokazao svoj raskošni, pjevni i izražajni glas i sjajnu dikciju, a njegov je nastup obogatio Arsen Dalibaltayan vrlo muzikalnom i sugestivnom pratnjom“, kazala je kritičarka. Istaknula je da je Benjamin zapjevao na istarskoj čakavici, ali i na armenskom i kineskom.
Drugi dio koncerta bio je posvećen popularnim opernim arijama.
'Sjajno su se zabavljali'
„Gluma i scenski pokret nezaobilazan su dio pjevačkog posla, pa se Benjamin Šuran istaknuo kao neposredan, duhovit i šarmantan izvođač, no sjajno su se zabavljali i Elisa, Dalibaltayan i publika“, nastavila je muzikologinja.
„Arsen Dalibaltaan blistao je u Ginzburgovoj klavirskoj Parafrazi na Figarovu ariju iz Rossinijeva Seviljskog brijača, dok je Elisa pokazala virtuozitet i muzikalnost u Waxmanovoj Carmen fantaziji. Završetak koncerta pripao je svim trima glazbenicima koji su u zajedničkoj izvedbi Rossinijeve arije La calunnia iz Seviljskog brijača na publiku uspješno prenijeli veselje zajedničkog muziciranja“, poentirala je kritičarka.
I Mia Rupčić iznimno je pohvalila Benjaminovu izvedbu, uz Arsenovu pratnju, ciklusa pjesama Kolo mažurane Borisa Papandopula:
„Šuran je neprekidno održavao kontakt s publikom nevjerojatnom izražajnošću i ekspresijama zbog kojih je, više li nego tekstom, ostvarena transmisija osjećaja do publike“.
Za skladbu Moja zemlja Ivana Matetića Ronjgova navela je da je to bio povratak Šuranovu djetinjstvu i temeljima vlastita identiteta.
Patnju armenskog naroda počekom 20. stoljeća snažno izražava skladba Ždral armenskog kompozitora (i žrtve genocida) Vartabeta Komitasa. „Kombinacija visokih i niskih registara bila je zapravo dijalog lirskog subjekta i ždrala koji donosi vijesti iz domovine, a Dalibaltayan je, posebno u vrtlozima pasaža, prenio energičnost, bol i patnju koje autor izražava“, istaknula je kritičarka.
Tajvanska ljepota u jednostavnosti
Glazbeni idiom Tajvana predstavila je Tao-Yuan Hsiao odabirom djela skladatelja Hsiao Tyzena i Tenga Yu-Hsiena, nastavila je Mia Rupčić. Objasnila je da su djela temeljena na elementima tajvanske tradicijske glazbe i zapadnjačkim glazbenim tehnikama te ustvrdila da „srž ljepote takvog izričaja leži u jednostavnosti koja na koncu dirne slušatelja zbog fokusa i težnje ka emocionalnoj ekspresivnosti“.
Operni dio večeri opisala je kao prepun humora i dosjetki, u kojem su se i instrumentalisti okušali u svojim glumačkim sposobnostima.
„Scena je, u suradnji s redateljem Mariom Kovačem, pretvorena u muzej opere, nalikujući na prostoriju prepunu rekvizita (kostimi, koferi, okviri slika, knjige), a u taj novi prostor-svijet talentirana je trojka uronila izlazeći iz ormara postavljenog na pozornici, podsjećajući na referencu iz Narnijskih kronika.“
Probudili dijete u sebi
„Svaka je točka predočena kao produkt spontanog muziciranja (primjerice, Dalibaltayanova izvedba Parafraze na Figarovu ariju), a glazba je bila rezultat humoristične igre kroz koju su i glazbenici i publika probudili dijete u sebi“, napisala je Mia Rupčić i zaključila:
„Doista je bila nevjerojatna zaigranost i odlična komunikacija glazbenika koju su na koncu ostvarili i s publikom, ponudivši im večer ispunjenu optimizmom i osmjesima na licu.“
Sjajnim rezidentima na pozornici je zahvalila i ravnateljica Lisinskog Nina Čalopek, koja se iznimno trudi da u Dvorani bude što više mladih – na pozornicama i u publici.
foto: Tomislav Jagar