„Čarobno i nezaboravno. Eto, baš tako je bilo na koncertu Dunje Knebl i prijatelja u ciklusu 'Izvorišta' Emira Fulurije koji se u Maloj dvorani Lisinski prometnuo u fanstatičan spoj glazbe i teatra“, ustvrdio je Aleksandar Dragaš u Jutarnjem listu.

 

„Očekivao sam da će Dunja izvoditi pjesme uglavnom međimurskog porijekla u kojima će joj gostovati pojedini od dvadesetak najavljenih glazbenika i pjevačica, no konačan rezultat u ideji doajenke naše etno/world music scene koja slavi 30 godina diskografske karijere i u režiji Marija Kovača bio je mnogo više od toga. Toliko mnogo više da već sad želim da se u nekom sličnom izdanju, makar s manjim brojem učesnika i učesnica jer teško je okupiti toliko brojnu trupu glazbenika i pjevačica, ovaj koncert iznova uprizori“, napisao je Dragaš i nastavio:

 

„Ako sam jesenas napisao da koncert grupe Dunije koju tvore Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić, a zarad albuma 'Bilo je sada', treba orgaznirati svaki hrvatski Dom kulture koji drži do sebe, nakon nastupa Dunje Knebl i prijatelja rekao bih da bi svako hrvatsko kazalište koje drži do sebe trebalo ugostiti ovaj koncert koji je ujedno i kazališna predstava. Naime, Dunja Knebl je s prijateljima ovaj nastup podijelila u četiri cjeline kroz koje nas je savršenom kajkavskom 'govorancijom i špelancijom', efektno i koketno provodila mlada pjevačica i glumica Vanesa Petrac koja inače s na sceni također prisutnim gitaristom Ivanom Marojevićem ima i freak-folk duo Cura i dečko.“

 

Kritičar je uz ostalo opisao da se prva cjelina koncerta odnosila na smisao postojanja ljudi na ovome svijetu. Ističe točke, od njih mnoge izvedene zajedno s Dunjom Knebl, Mojmira Novakovića, Adama Semijalca („koji je prošle godine, također u Maloj dvorani Lisinski, oduševio sojim etno-blues koncertom“), zatim Dunje Bahtijarević i LidijeDokuzović uz Tea Martinovića na glasoviru, okružene s dvadesetak glazbenika i, uz ostalo, „starinskim koferima kao opomenom da se odavde oduvijek bježalo pred nekom opasnošću ili zbog neimaštine“.

„A potom i Dunja Knebl i Lidija Bajuk uz Zorana Majstorovića. Već taj prizor i izvedba pjesme “Kanila ga je ženiti” natjerali su mi suze na oči jer ne pamtim kad sam njih dvije, tako krasne i emotivne pjevačice posljednji put zajedno slušao i gledao na pozornici. Bio je to prvi rajski moment ovog koncerta“, napisao je Dragaš.

 

Druga cjelina, nastavio je, „odnosila se na rat koji nam opet svima prijeti pri čemu je uputno spomenuti da je Dunja protiv rata, onog Vijetnamskog, pjevala još 1968. godine“. Dodao je: „Smrt koja je na pozornicu stupila na štulama uz projekciju strahota nalik onima iz Prvog svjetskog rata uz pjesmu 'Tožno vrijeme, boj krvavi' koju je otpjevao Tomo Sombolec, bila je toliko zastrašujuća da sam očekivao da iz groba ustane Krleža.“

 

Potresnim opisuje i “Pismo iz Belovara” koje je u crnini otpjevala Nina Romićte pjesmu“Pisala je draga” u izvođenju Dunje Knebl, Dunje Bahtijarević i Lidije Bajuk.

 

„U trećoj cjelini o 'ženskim pravima' najefektnija pjesma bila je 'Poveč golub' u kojoj je uz glas Lidije Dokuzović i mandolu Gorana Farkaša na oudu furiozno odsvirao Zoran Majstorović. Ovo je prilika da istaknem i važnu ulogu na svoj sili raznih žičanih instrumenata i udaraljki ostalih muških glazbenika poput Roka Margete, Nenada Kovačića, Ivana Marojevića, Adama Semijalca, Martina Turšića, Tome Sombolca, Tea Martinovića, Vedrana Živkovića koji su se kao i Mojmir Novaković spremno odazvali Dunjinom pozivu“, nastavio je Aleksandar Dragaš.

 

Naglasio je da je i ovim koncertom s prijateljima Dunja potvrdila koliko se sustavno, drugačije i maštovito bavi našom entomuzikološkom baštinom, kročeći od Međimurja preko drugih hrvatskih krajeva i susjedstva do Bliskog istoka i sjeverne Europe, a u povijesti i od ranog dvadesetog stoljeća pa do renesansne pučke glazbe.

 

„Četvrti, finalni dio koncerta ipak je bio posvećen 'životnim radostima' jer još smo tu i još smo živi, svemu unatoč. Impresivno su ga s 'Pozdravima iz Amerike' otvorile Dunije, sastav koji tvore Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić, jednako briljantne i u trećem dijelu koncerta u skladbi 'Kad je mene moj dragi sprosio'. A kad je odjeknula 'Moj Đurinec' u kojoj su se Vanesi Petrac pridružile Dunja i sve učesnice ovog koncerta osjećao sam se kao da su se anđeli spustili s neba da me tim glasovima uzdignu u nebeske visine“, otvorio je dušu kritičar.

 

On je pohvalio i „'hercik' izvedbu čardaša 'Vu Zagrebu' čiju nam je genezu, od Ukrajine preko Mađarske do Međimurja, pojasnila i uz Lidiju Dokuzović otpjevala Lidija Bajuk, a nakon kojeg su Dunja, njena kći Irina Vitorović i Mojmir Novaković a capella izveli 'Kad sam došel iz tabora'. Emotivna završnica za zbornim pjevanjem publike i svih učesnica i učesnika ovog jedinstvenog i nevjerojatno lijepog koncerta predstavljala je “Dej mi, Bože, joči sokolove” koju je Dunja revitalizirala prije trideset godina“, napisao je Dragaš koji je, baš kao i Ilko Čulić na portalu ravnododna.com, zamjerio javnoj televiziji što nije poslala kameru na koncert.

 

U također opširnoj i oduševljenoj kritici koncerta, Čulić piše da je „Dunja Knebl majka hrvatske etno scene i kad ona zove svi će se odazvati“ pa je tako „Mojmir doletio iz Londona, Irina iz Nizozemske, a Teo iz Dubrovnika“. I on ističe scensko komponentu koncerta.

 

„Nastup s 20 frendica i frendova u Močvari bi možda završio kao neobavezni session, ali takav pristup nije za Lisinski pa je Fulurija angažirao redatelja Maria Kovača koji je na scenu postavio izvanredan spoj koncerta i teatra s minimalnom scenografijom i istaknutom ulogom Vanese Petrac“.

 

Za tu „svestranu glazbenicu i glumicu“ kritičar je napisao je da je „sjajno izvela naraciju na tvrdoj zagorskoj kajkavštini i svojim performansom podosta izmijenila scensku dinamiku cijelog Dunjinog nastupa“. Dodao je i da se „ispod Vanesine zafrkancije na svima simpatičnom dijalektu, zarolao snažan antiratni apel i protest protiv aktualne sveopće militarizacije“.

Za koncert je Ilko Čulić zazvao i konkretnu potporu vlasti „jer bi se mogao odlično uklopiti u glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara“.

 

 

foto: Tomislav Jagar