U Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog početkom jeseni dolazi filmsko-glazbena čarolija Disneyjeva čarobna filmska glazba. Na rasporedu su tri izvedbe 13. i 14. rujna, a vrhunski glazbenici sve će povesti na nezaboravno putovanje glazbom nekih od najpoznatijih i omiljenih animiranih filmova. Klasike će, uz Franku Batelić, Vandu Winter i Dražena Bratulića, pjevati i Damir Kedžo, koji je prošlog tjedna objavio novu pjesmu Daljine. Otkriva nam iskustvo prvog odlaska u kino na Kralja lavova, zašto tijekom ljeta neće imati previše slobodnog vremena te bez koje rutine ne može zamisliti dan.

Apsolutno. Disneyjeva glazba nešto je što svi nosimo duboko u sebi, htjeli to priznati ili ne. Ta melodijska jednostavnost u kombinaciji s nevjerojatno jakom emocijom ima posebnu snagu. Publika reagira iskreno, gotovo dječje – a to je najljepše.

Probe još nisu počele, počinjemo u rujnu. Bit će jako intenzivne, ali baš im se veselim. Lijepo je znati da nakon cijelog ljetnog perioda, koji mi je ispunjen koncertima, ulazim u Lisinski s tom divnom ekipom i počinjem raditi na nečemu što nosi posebnu emociju. Iskreno, jedva čekam da sve te pjesme proživimo i otpjevamo zajedno.

Još smo u fazi odabira pjesama, ali ako budem imao priliku pjevati Can You Feel the Love Tonight, to bi mi zaista bila čast. Ta pjesma u sebi nosi neku posebnu mekoću i širinu, a meni jako leži i vokalno i emotivno.

Definitivno Simba. I sjećam se toga dana kao da je jučer bilo – tata me prvi put poveo u Rijeku, u tadašnje kino Kroacija, gledati Kralja lavova. Mislim da mi je to bio i prvi odlazak u kino, bio je to jedan od najljepših dana u djetinjstvu. Sjećam ga se do detalja i danas.

 

Iskreno – fizički, psihički i vokalno to je najzahtjevniji projekt koji sam ikad radio. Iskustvo rada na Priči sa zapadne strane je neprocjenjivo. Tony je lik koji te emocionalno ogoli, i nije ga moguće igrati napola. To me iskustvo oblikovalo i kao glazbenika i kao čovjeka.

To je nešto što me jako umjetnički i kreativno privlači. Glazba mi je polazište, ali gluma je dimenzija koja otvara prostor za dublju interpretaciju. Ako dođe pravi tekst, s pravim redateljem i timom – svakako bih volio istražiti i tu stranu sebe.

 

Ljeto je radno i veselim se svemu što me čeka, posebno svom solističkom koncertu na Trsatskoj gradini 15. kolovoza. To će biti i moj prvi koncert koji ćemo snimati tako da jedva čekam pjesmu i razmjenu energije sa svima koji će kupiti kartu i doći na Gradinu. Energiju crpim iz trenutaka kad publika pjeva sa mnom, kada ustane i plješće iz srca. To je gorivo koje traje danima. Naravno, ima i dana kad se umor osjeti, ali kad voliš ono što radiš, tijelo pronađe način da izdrži.

 

Puno. Posebno zbog glasa. Ako tijelo nije u balansu, to se odmah čuje. S godinama sam naučio da ništa nije važnije od rutine koja me drži stabilnim – prehrana, san, hidratacija... to su temelji.

 

Već dvije godine treniram u jednom riječkom hotelu i koristim sve njihove blagodati svaki slobodni dan. Čim uhvatim malo vremena, gledam pobjeći tamo. Kako imaju i svoju plažu, to je stvarno mjesto gdje najviše punim baterije. Tamo se resetiram – i fizički i mentalno.

 

Ustajem ranije, kratki trening, kava na terasi. Dva-tri sata probe ili snimanja. Poslijepodne skok u more, tišina. A navečer sam ili na pozornici ili u svom omiljenom kafiću uz razgovor do kasnih sati. Taj balans između rada i jednostavnih trenutaka sa svojim ljudima danas mi je najvažniji.

 

Izvor: Maja Šitum, Story