Uskoro će početi nova sezona u Lisinskome. Što ona donosi za mlade?
U svakoj sezoni nastojimo napraviti atraktivan program tako da ga ne dijelimo na dob nego da privuče sve, da bude s različitim izvođačima, sadržajem, instrumentima, sastavima, skladateljima te da si doista svatko nađe nešto u ovom ciklusu. Ono što je novo ove godine ciklus je koji je baš posebno napravljen za mladu publiku, Lisinski Gaudeamus ili Mladi u Lisinskom. Odlučili smo pozvati u dvoranu mlade, istaknute, darovite i uspješne glazbenike koji su uspjeli ne samo ovdje u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Tako da će nastupiti jedan hrvatski mladi glazbenik i jedan inozemni mladi glazbenik istu večer na velikoj pozornici dvorane uz simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije te predstaviti sve svoje umijeće. Naime, već godinama njegujemo suradnju s mladim glazbenicima, ali su dosad bili smješteni u “geto” Male dvorane koja može primiti do 300 posjetitelja. Odlučili smo prostor proširiti te im samim time dati mogućnost da nastupe uz veliki simfonijski orkestar – do čega također mladi jako teško mogu doći.

Prema vašem dugogodišnjem iskustvu, što to mladi glazbenici mogu ponuditi?
Mladi glazbenici nude čuda! Kapa dolje svim mladim glazbenicima. To su sve mladi ljudi koji počinju naporno raditi već kao djeca jer da biste bili vrhunski glazbenik u umjetničkoj glazbi morate početi s time doista kao dijete. Taj trud koji ulažu, a danas se sve više govori da se mladi ne žele “oznojiti” da bi došli do rezultata, ovdje se stvarno istakne. Tako je to i kod sportaša, nažalost, daroviti i uspješni mladi glazbenici ne zarađuju niti približno koliko zarađuju sportaši.

Jesu li ti problemi univerzalni ili su se pojačali prošlih godina?
Prije je apsolutno bilo lakše doći do sponzora. Lisinski je nekad imao mnogo više sponzora koji su davali više novca. Danas je to sve na simboličkoj razini. Kako je došla recesija, tako je pao interes za kulturu i najprije se tu rezao proračun. Sportskom klubu ili estradnoj zvijezdi bit će mnogo lakše doći do sredstava nego čak i etabliranom glazbeniku koji je postigao velik uspjeh na svjetskoj razini. Slično je s medijima – glazbeni uspjesi ostaju nezabilježeni, a kad je riječ o nekome sportašu, naravno bez uvrede, onda se to u medijima ponovi 20 puta na dan. To je, naravno, za sport, ali nije dobro tako ne gledati druge koji se podjednako trude i ostvaruju iste rezultate u kulturi.

Koliko, prema vašim informacijama, srednjoškolska i studentska populacija prati događanja u Lisinskom?
Populacija koja dolazi u naše dvorane većinom je starija, ali to vani nije tako. Imam prigodu dosta putovati po Europi i njihove dvorane imaju više mlađe publike. Zato smo osmislili projekt “Mladost Lisinskog” gdje smo svim učenicima i studentima bez obzira na fakultet omogućili da, ako dođu dva sata prije koncerta ili predstave na blagajnu te ako ima ulaznica, a, nažalost, najčešće ih ima, može uzeti kartu za cijenu od 10 kuna. Nešto se malo povećao broj mladih posjetitelja, ali jako malo u odnosu prema prijašnjem stanju. Interesa za glazbu ima samo ona mlada populacija koja se njome bavi.

Imamo raznih tragikomičnih situacija u kojima student dođe na blagajnu, kupi kartu za 10 kuna i tu kartu preda svojoj baki koja stoji pokraj njega. Baka ode u dvoranu, a mladić s prijateljima u kafić potrošiti barem 50 kuna. Mlade je najbolje privući u dvoranu pristupačnom cijenom te vrhunskim programom. Sve ostalo nije u našim mogućnostima nego u samom društvu na koje utječu mediji i obrazovanje.

Koji su neki inozemni primjeri dobrog obrazovanja i medijske promocije?
Najviše se volim referirati na Beč, doduše, on je doista jedinstven. Tamo ćete na svakome koncertu i operi vidjeti “rijeke” mladih. Da bi se došlo do ulaznice formiraju se redovi u vrećama za spavanje dan prije – mladi ljudi! Oni u školi uče i svirati, a tako ćemo na najbolji način naučiti što onaj na pozornici ima za prezentirati.

Što bi se u glazbenom odgoju u školama moglo promijeniti uz aktualnu kurikularnu reformu?
Djecu treba animirati, a ne ih bombardirati činjenicama. Treba predstaviti Bacha, tog “dosadnog” Bacha, kao čovjeka koji je u ono vrijeme bio velika zvijezda. No za to treba napraviti dobar program i profesori trebaju biti sposobni za to. Drugi dio je to da djecu doista motiviraju da sviraju – neka svako izabere neki instrument i neka proba. Nitko ne očekuje da će bilo koji učenik postati virtuoz. Samo neka uzmu instrument u ruke i osjete to čudo kad proizvedu neki zvuk.

Jeste li imali prigodu razgovarati s mladim glazbenicima o njihovu položaju danas?
Mladim je glazbenicima neizmjerno teže nego što je bilo prije, upravo zato što se cijeli svijet promijenio. Konkurencija je mladima nevjerojatna i jako je teško, ali se bore i vjerujem da ih najviše boli to da taj vrijedan posao ostaje nezamijećen. Volio bih da postoji malo više razumijevanja i solidarnosti među mladima, pa kad nastupa neki mladi glazbenik pa da dođu svi mladi poslušati. Malo smo se razišli, otuđili, izgubili ljestvicu vrijednosti, a u tome veliku ulogu imaju obrazovanje i mediji.

Imaju li sami mladi glazbenici inicijative kojima pokušavaju pobuditi interes u drugima?
Inicijativa je takva da oni dolaze i pitaju mogu li svirati. Pa kad im damo Malu dvoranu od 300 mjesta svrha je toga da dođe netko i posluša, a da to nisu samo vaši prijatelji i obitelj kojih je 30. Nemamo otkud platiti radijsku i televizijsku reklamu da im privučemo publiku dok su još nepoznati. Mladi žele nastupati, ali nemaju vremena baviti se pitanjem kako privući publiku. Talent je ono na pozornici, ali treba imati i sreće i malo trgovačkog talenta. Mladi ovdje moraju imati malo sreće, barem dok se ne promijeni sustav.


Objavljeno: Global, 25. rujna 2017.

Foto: Slavko Midžor/Pixsell