Novosti

9. listopada 2023.

Drezdenska filharmonija i solistica Julia Hagen oduševili zagrebačku publiku

/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
/
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog od srca zahvaljuje svim posjetiteljima na razumijevanju i strpljenju koje su pokazali u nesretnom trenutku povrede jedne posjetiteljice.
 
Ove je subote u ciklusu Lisinski subotom nastupila svjetski poznata Drezdenska filharmonija, orkestar tradicije duge 153 godine, kojim su u prošlosti ravnali glazbeni velikani poput Brahmsa, Čajkovskog, Dvořáka, Straussa… 
 
„Fenomenalno! Neviđeno!“ „Odličan koncert!“ „Bilo je jako lijepo. Stvarno kvalitetan orkestar. Prekrasni su!“ – samo su neki od komentara publike u Lisinskom nakon koncerta Drezdenske filharmonije, koja u hrvatskoj povijesti glazbe zauzima posebno mjesto kao orkestar koji je praizveo Simfoniju u fis-molu, op. 41 naše velike skladateljice Dore Pejačević. 
 
U gotovo punoj Dvorani Lisinskog Drezdenska je filharmonija zagrebački jesenski nastup otvorila Mozartovom Uvertirom operi Figarov pir, K. 492 pod ravnanjem poljskog dirigenta Krzysztofa Urbańskog, sadašnjeg šefa dirigenta Orkestra Talijanske Švicarske, stalnog gostujućeg dirigenta Tokijskoga simfonijskog orkestra i rado viđenog gosta velikih svjetskih orkestara. Nakon toga uslijedio je Prvi koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33 Camillea Saint-Saënsa koji je uz Orkestar izvela jedna od najbriljantnijih svjetskih mladih violončelističkih zvijezda Julia Hagen. Julia Hagen kći je Clemensa i nećakinja Lukasa i Veronike, poznatih glazbenika iz obitelji Hagen, osnivača glasovitog Gudačkog kvarteta Hagen te unuka Oscara Hagena, soloviolista Orkestra Mozarteum. 
Svoje su gostovanje zaključili fantastičnom izvedbom Četvrte simfonije u f-molu Petra Iljiča Čajkovskog. 
 
Nakon koncerta u predvorju Velike dvorane uslijedio je razgovor s umjetnicima, koji je vodila muzikologinja Jelena Knešaurek-Carić. 

„Mlada je čelistica vrlo muzikalna, bujnog tona, s velikim rasponom dinamike, tehnički savršeno spremna s potpunom kontrolom nad zvukom svojeg vrijednog instrumenta koji je u 17. stoljeću izgradio Francesco Ruggieri. Julia Hagen i Urbański glazbi su dali veliki zamah, u kojem je dominirao zvuk Hageninog instrumenta.“
(Alenka Bobinsky, Sedam dana glazbe)
 
„Potpis Urbańskog, poljskog dirigenta mlađe/srednje generacije vrlo afirmiranog u svijetu, bio je očaravajuć. Škrta gesta metronomske točnosti, ležernost s pokrićem autoriteta, savršen dinamički sklad od najtišeg do najglasnijeg, a sve to u koliziji razumijevanja s majstorima koji su sjedili u orkestru, razotkrivala je partituru Čajkovskog u punom sjaju velikoga zvuka, ali i finoći nekih sasvim posebnih detalja. Primjerice Pizzicato Ostinato stavak (trzanje prstima po žicama bez gudala) zvučao je nestvarno kao s drugačije tkanog svijeta, dok bi se o puhačima sviju vrsta, a posebno jednom nevjerojatnom klarinetu, mogla napisati pjesma. I tako je bilo od početka do kraja uz središnju točku sa solo glazbalom, elegantnim Prvim koncertom za violončelo i orkestar u a-molu op. 33 Camillea Saint-Saënsa uz tankoćutnu umjetnicu također mlađe generacije Juliju Hagen. Omiljeni Lisinski subotom, dobro došao u novu sezonu!“
(Jagoda Martinčević, Jutarnji list)
 
„U toj smo izvedbi (Čajkovskog) shvatili zbog čega je Drezdenska filharmonija ugledan orkestar te zašto je Krzysztof Urbański jedan od najcjenjenijih dirigenata svoje generacije. … Urbańskijev pristup bio je posebno efektan u drugom stavku, uz tempo i izričaj koji su Čajkovskijeve melodije obogatili gotovo ljudskim pjevom te u efektnom Scherzu u kojem su se dinamički raskošnim pizzicatom istaknuli gudači, a naročito puhači profinjenog tona i elegantnog fraziranja. Melodijski i ritmički virtuozitet, kakve traži finale, postignuti su s lakoćom i muzikalnošću te smo se uvjerili da solidan orkestar uz nenametljivog, ali uvjerljivog dirigenta može postići odlične izvedbe.“
(Alenka Bobinsky, Sedam dana glazbe)
 
„Četvrta simfonija u f-molu op. 36 ruskoga romantika doslovce je oborila s nogu svakog tko ju poznaje u bezbroj živih i disko izvedbi s najboljim ansamblima i dirigentima. Manje popularna od Pete i Šeste, no podjednako zanesena autorovim biografskim tegobama i razmišljanjima, Četvrta je ova put neočekivano krenula putem gotovo asketskoga promišljanja zvuka ne oslanjajući se na očekivani interpretacijski patos, već upravo obrnuto, na moderni pristup partituri izbjegnuvši doslovnosti u pristupu raznolikim temama i raspoloženjima.“
(Jagoda Martinčević, Jutarnji list) 
Foto: CROPIX