Moćna gomilica naših velikih umjetnica - Martina Filjak, Monika Leskovar, Dunja Bontek i Marija Andrejaš - izašla je pred slušatelje u subotu, 1. veljače, u svom drugom nastupu u ciklusu Lisinski da camera ove sezone.  

Sada već vjernu, ali i novu publiku koja je dupkom ispunila dvoranu, oduševile su s dva remek-djela romantične literature - Glasovirskim kvintetom u Es-duru Roberta Schumanna i Prvim gudačkim sekstetom u B-duru Johannesa Brahmsa; za te proširene sastave pridružili su im se iznimno raspoloženi Katarina Kutnar, Dagmar Korbar i Branimir Pustički.

 

Dan kasnije - unatoč velikoj konkurenciji prijenosa hrvatskog svjetskog finala u rukometu - mnogi su došli čuti 17-godišnju Tao-Yuan Hsiao, virtuoznu violinisticu sa zagrebačke Muzičke akademije, u ciklusu ponajboljih studenata te ustanove Rezidenti MUZA.

 

„Lisinski subotom, osim velikog ciklusa, nastavlja i novi niz maestralnih koncerata komorne glazbe Lisinski da camera“, rečeno je pored ostalog u Vijestima iz kulture HTV-a o subotnjoj večeri.

„Ciklusu se dosjetila ravnateljica dvorane Lisinski, Nina Čalopek, kojoj smo jako zahvalni na ovom pozivu. Po odazivu našem i po našem entuzijazmu, ali i po entuzijazmu publike i po posjećenosti, rekla bih da se vidi da je ovakva forma komornog muziciranja i te kako nedostajala Zagrepčanima.“ (Martina Filjak, ViK)

„To je naš život, to je naš put, naša muzika s kojom živimo, s kojom putujemo, sviramo s raznim ljudima, tako da vjerujem da nam je svima ovo jako važno“. (Monika Leskovar, ViK)

 

U emisiji HRT-a Sedam dana glazbe i kritičarka Dora Donatov je spomenula kako svaki novi koncert u Lisinskom da camera „potvrdi da je nova uprava uspješno prepoznala i doskočila kroničnom nedostatku komornog muziciranja u glavnom gradu ili barem nedovoljnoj institucionalnoj podršci istog“.

„Tako je i sinoćnji koncert u Maloj dvorani Lisinskog okupio brojnu publiku u kojoj su prevladavale školovane uši poklonika i poznavatelja komorne glazbe“, istaknula je. 

Kritičarka je upozorila da je u subotu bila riječ o glazbenicima kojima komorno muziciranje čini bitan segment rada, a da su na ovom koncertu njihov  entuzijazam i sjedinjena energija ugodno iznenadili „i, nadajmo se, sugerirali nastavak suradnje“.  

Još jednom je podvukla kako se iz ovog ciklusa vidi važnost i vrijednost sustavne, organizirane i profesionalne podrške kulturi.

 

„Osvježenje na sceni domaće komorne glazbe bio je i ženski sastav koji je već s prvim taktovima prepoznatljive ekspozicije Schumannova Klavirskog kvinteta u Es-duru, opus 44, s lakoćom razbio postojeće stereotipe o ženama kao glazbenicama.“ (Dora Donatov, Sedam dana glazbe)

 

Za Brahmsov Sekstet ustvardila je kako je, poput Schumannova Kvinteta, nažalost prilično rijetko na hrvatskim pozornicama, što zbog tehničke zahtjevnosti, što zbog neuobičajenog sastava, pa je „već samom tom činjenicom sinoćnji program dobio na vrijednosti“.

 

„Uzmemo li k tome u obzir i izvrsnu interpretaciju, intonativno i ritmički preciznu, dinamički bogatu, tonski balansiranu i energičnu, oplemenjenu solističkim izrazom Monike Leskovar na dionici violončala, sasvim je jasno da je sinoćnja publika uživala u koncertu.“ (Dora Donatov, Sedam dana glazbe)

 

Jednako oduševljenje publike i mnoštvo uzvika „Bravo!“ izazvala je u nedjelju, 2. veljače violinistica Tao-Yuan Hsiao, poznata kao Elisa. Nastupila je s pijanistom Stipom Prskalom, studentom 5. godine zagrebačke Akademije. U dobi kad mladi pohađaju 3. razred srednje škole, Elisa je na 3. godini Akademije i svira tako da prosječni posjetitelj Lisinskog - ne ulazeći u stručne ocjene - dobiva dojam da pred sobom ima gotovu umjetnicu. Čestitke je primao i njezin profesor Anđelko Krpan, koji je odgovarao: „Njoj čestitajte!“

 

Kako je u tom ciklusu običaj, mlada Tajvanka je sama izabrala program, a počela je Improvizacijom i igrom za violinu solo našeg Borisa Papandopula, kojeg jako cijeni. Slijedio je Divertimento za violinu i glasovir Igora Stravinskog. Skladan je prema baletu Poljubac vile, a on prema Andersenovoj bajki. Nju je publici prepričao glumac Nikša Marinović.

 

Drugi je dio koncerta bio posvećen Johannesu Brahmsu. Njegova Prva sonata za glasovir i violinu u G-duru, op. 78, Regenlied, plod je dojma koji je na skladatelja ostavila „Pjesma o kiši“ Klausa Grotha. Njezine stihove N. Marinović je kazivao prije izvedbe, a pozornica je bila likovno i svjetlosno oblikovana rukom Matije Šantića, uz efektnu dominaciju crvene boje. Sve je režirao Mario Kovač.

 

Virtuozan i nadasve muzikalan nastup Elisa je završila Brahmsovim Mađarskim plesovima br. 11 u d-molu, br. 7 u F-duru i br. 17 u fis-molu, u obradi Josepha Joachima (prva dva) i Fritza Kreislera. 

Mlada umjetnica, koja s cijelom obitelji živi u Hrvatskoj a njezine dvije sestre studiraju glasovir također na 3. godini zagrebačke Akademije, na opetovane aplauze odgovorila je s dva dodatka. Prvi je bila Kreislerova Liebeslied, a drugi obrada za violinu Tárreginih Sjećanja na Alhambru: virtuozna, minuciozna arabeska baš poput Alhambrinih, pod suverenim prstima izvanserijske mlade umjetnice.

 

foto: Dejan Barić