U ciklusu Lisinski subotom 6. travnja nastupa jedan od najvećih svjetskih violinista, Gidon Kremer. Riječ je o umjetniku koji je mnogo više od virtuoza: Kremer je glazbenik koji pokreće stvari, zbog kojeg i za kojeg su napisane mnoge skladbe najvećih suvremenih skladatelja, umjetnik vječno zauzet osvajanjem novih prostora slobode za samu umjetnost i glazbenike, osobito mlade.

 

 

Jedan od njegovih proslavljenih projekata tako je i ansambl Kremerata Baltica, sastavljen od mladih glazbenika iz baltičkih zemalja, osnovan 1997. i prvi put predstavljen u austrijskom gradiću Lockenhausu, gdje je Kremer s tamošnjim župnikom - velikim zaljubljenikom u glazbu - bio pokrenuo i dugo vodio jedan od najboljih festivala komorne glazbe na svijetu. Program koji će ansambl prekosutra svirati u Lisinskom izvrstan je primjer Kremerova shvaćanja glazbe i neprestanog istraživanja njenih dubina. Na koncertu će se naizmjence, međusobno se preplećući u kontrapunktu epoha i stilova, izvoditi stavci dvaju remek-djela: Sedam posljednjih riječi našega Spasitelja na križu Josepha Haydna i Petnaestog gudačkog kvarteta u es-molu, jedne od posljednjih skladbi Dmitrija Šostakoviča koja se sastoji od niza dramatičnih isključivo polaganih stavaka, među kojima je i posmrtna koračnica.

 

„Svatko može imati svoje vlastito tumačenje, ali je sasvim jasno da tih sedam adagia predstavljaju neku vrstu oporuke“, odgovorio nam je maestro Kremer na pitanje o Šostakovičevu djelu. „Na neki način osjećamo da ovaj program korespondira sa značenjem misterija Uskrsa, ali ja ga ne bih u tom smislu shvaćao doslovno, usprkos činjenici daje Haydn svoje djelo komponirao upravo u povodu tog blagdana“, kaže maestro Kremer o podudaranju ovog koncerta s kršćanskim vremenom korizme.

 

Odraz njegove umjetničke misije je i sam ansambl koji je, kako sam maestro Kremer kaže, stvoren na idealističkim temeljima i koji je i nakon 22 godine vrlo živ i motiviran. “Cijenim glazbenike koji ostanu u ansamblu mnogo godina i sposobni su dijeliti svoja iskustva, ali ništa manje ne cijenim ni nove članove, dvoje-troje koji nam se svake godine pridruže i donose sa sobom izvjesnu nevinost, svježe misli i spontanost“, kaže Kremer, dodajući kako glazbenici uvijek moraju živjeti s izazovima. „Neki izazovi su dobri jer dopuštaju potragu za vlastitim umjetničkim potpisom. Dok sam živio u bivšem Sovjetskom Savezu, prepreke su uvelike bile povezane s vladajućom ideologijom i ograničenjima slobode. Danas osjećam kako su mladi glazbenici okruženi komercijalnim i vrlo površnim pristupom glazbenog biznisa. To od svakog zahtijeva čvrstinu u borbi protiv svega što mu se nameće. U tom procesu valja ostati posvećen glazbi i njenim autorima umjesto da vam služe za samopromociju“, kaže Kremer.

Poznat je i kao veliki borac za ljudska prava, autor ogorčenih pisama protiv gaženja sloboda, među ostalim, i u Rusiji, gdje ipak često nastupa.

 

 

„S Kremeratom ili bez nje, kad god se pruži prilika, posjećujem zemlju u kojom sam odrastao i uz koju me vežu emocije bez obzira što tamo više ne živim“, kaže Kremer, čiji su prioriteti u životu ipak uvijek u prvom redu umjetnički. Jedan od velikih Kremerovih višegodišnjih pothvata je i reafirmacija u svijetu glazbe židovsko-poljsko-ruskog skladatelja tragične sudbine Mieczyslawa Weinberga. Ove se godine navršava stogodišnjica njegova rođenja koju će Gidon Kremer i Kremerata dostojno obilježiti bez obzira na to hoće li to ili neće službeno učiniti i njegove domovine Poljska i Rusija. Za Kremera je Weinberg jedan od najvažnijih skladatelja 20. stoljeća. A na pitanje zašto, odgovorio je: „Zato što je njegova glazba spomenik čovječanstvu.“