Zavidne svjetske karijere, Vlatko Stefanovski je najpoznatiji gitarist ovih prostora. Besprijekorne tehnike i prepoznatljiva zvuka, gitarskom virtuoznošću oduševljava publiku od prve pojave s bendom Leb i Sol. Uz četrnaest objavljenih albuma s bendom, karijeru je obogatio i impresivnom kolekcijom samostalnih izdanja. U suradnji s Miroslavom Tadićem otkriva novu stranu zvuka akustične gitare te istražuje tradicionalnu makedonsku glazbu.

 

Surađivao je s Tommyjem Emmanuelom, Stochelom Rosenbergom, Gibonnijem, Janom Akkermanom, Stefanom Milenkovićem i mnogim drugim svjetski poznatim glazbenicima. Kao solist je nastupio s Londonskim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Monte Carla, Slovenskom filharmonijom te Big Bandom HRT-a, između ostalih.

 

"Snimio sam ga na dah u svega nekoliko dana no ovaj je album u meni dozrijevao barem dvadeset godina", kazao je Vlatko Stefanovski Zlatku Gallu dok su ispijali kavu prije službenog predstavljanja njegovog novog samostalnog albuma znakovitog imena Mother Tongue. Ili, po naški, Materinji jezik.

 

Par dana motivacije i inspiracije bilo je potrebno Vlatku Stefanovskom da snimi devet instrumentalnih dragulja koji se nalaze na albumu čiju naslovnicu krasi slika Vlatkove majke Nade u ulozi Maše iz Tolstojeve drame Živi leš. Upravo ova slika koja datira iz kasnih četrdesetih godina albumu daje posebnu emocionalnu vrijednost te upućuje na inspirativno umjetničko okruženje u kojem je Vlatko sazrijevao.

"Ono materinje je naravno zavičajnost, korijenska povezanost s makedonskom kulturom i, naravno, glazbom. Kod Vlatka se od samih početaka Leba i soli uvijek miješalo lokalno i globalno; tradicijsko i univerzalno, makedonski ritmovi i melodika te, s druge strane, planetarna glazbena „lingua franca“ - rock i jazz. Sa svim svojim žanrovskim smjerovima i pritokama.", napisao je Gall o novom albumu te zaključio: "Bezpogovorno, riječ je o najintimnijem ali i najboljem albumu Vlatka Stefanovskoga u post-Leb i sol razdoblju. Ili, o albumu gitarskog virtuoza koji nema potrebe više ikome dokazivati svoj svirački talent; albumu na kojem je manje - mada je u Vlatkovom slučaju to uvijek obilata doza gitarskih bravura - doista više! Najkraće rečeno - album uz bok njegovom sjajnom Gypsy Magic soundtracku.“