Gostovanje Daniila Trifonova potvrdilo je statusni simbol ciklusa Lisinski subotom u kojem iz sezone u sezonu gostuju najaktualnija imena svjetske klasičarske scene. Mladi pijanist trenutno je jedan od najtraženijih i najzanimljivijih umjetnika, ove godine ujedno i umjetnik u rezidenciji Berlinske filharmonije. Veliko je to priznanje njegova talenta, prestižna titula koja je rezervirana samo za najbolje.

 

Na pozornicu je kročio ponizno i skromno, usporeno i zamišljeno, usput pozdravivši publiku koja je još jednom do posljednjeg mjesta ispunila Dvoranu. Već prvi kontakt njegovih prstiju s crno-bijelim tipkama stvorio je magiju - Daniil ulazi u neku drugu dimenziju, zadire u najdublje sfere skladateljeva uma i besprijekorno prenosi doživljaj emocijama ispunjenih djela publici. Relativno razigraniju i poletniju Beethovenovu Sonatu u Es-duru naslijedio je manično-depresivni Schumann čije je Šareno lišće (njem. Bunte Blätter) izazvalo pravu jesenju, nepredvidljivu oluju emocija da bi strastveno završio s istoimenim, izazovnim Presto passionato u g-molu. U drugom je dijelu koncerta otputovao u nešto bližu prošlost, ušao u srž glazbe i doživljaja ranoga dvadesetog stoljeća izvevši jedan od vrhunaca karijere velikog Sergeja Prokofjeva, Sonatu u B-duru čije su disonance savršeno ispunile svaki kutak dvorane. Vrisak publike na samom je kraju bio dovoljan pokazatelj izvrsnosti pijanističkog umijeća ovog dvadesetosmogodišnjaka.

 

Mekoća zvuka i lakoća muziciranja, svojevrsna transformacija prema pretpostavljenom karakteru skladatelja uz još uvijek dovoljno vlastitog, prepoznatljivog doprinosa. Nemiran duh koji se skromnim naklonom i smiješkom vrati na ovaj svijet iz pristojnosti prema oduševljenoj publici, pravi je umjetnički fenomen, mjerilo vrhunskog i iskrenog muziciranja.

 

Nakon pijanističkog recitala, Lisinski subotom nastavlja uz šarenu raskoš kontroverzne Mise Leonarda Bernsteina 20. listopada.

 

 

foto: Buga Cvjetanović