Nakon Anje Harteros, Eline Garanča i Thomasa Hampsona, posljednji koncert novog, ove godine pokrenutog ciklusa Lisinski arioso bio je sjajna kruna i glazbena svečanost.

U petak navečer Lisinski je bio prepun. Simfonijski orkestar grada Kaunasa pod ravnanjem maestra Konstantina Orbeljana već prvom točkom podigao je temperaturu u dvorani uvertirom Glinkine opere Ruslan i Ljudmila. A onda su usljedile prve burne i duge ovacije čim je na pozornicu izašao on, jedan od najvećih i najomiljenijih opernih pjevača današnjice, fantastičan ruski bariton Dmitrij Hvorostovski.

Taj pljesak bio je iskaz poštovanja, divljenja, ljubavi i podrške opernom velikanu i hrabrom čovjeku koji se od prošle godine, kada mu je postavljena vrlo ozbiljna i teška dijagnoza, na svjetskim pozornicama skoro pa doslovno bori za život.  

Iz arije u ariju, Hvorostovski je osvajao svojom karizmatičnom pojavom i fantastičnim glasom, sposobnim da u svim registrima moćno nadjača orkestar te da u nevjerojatno dugim frazama, čiji se legato ne obazire na ljudsku potrebu da tu i tamo udahne malo zraka, proizvodi glazbena čuda.

Posebna gošća koncerta, litvanska sopranistica Asmik Grigorian, publici je bila otkriće i dodatna nagrada u arijama Dvořakove Rusalke, Lise iz Pikove dame Čajkovskog i Puccinijeve Manon Lescaut. Orkestar je pjevačke predahe ispunjavao poznatim orkestralnim ulomcima iz velikih opera, ali, svi smo mi, naravno, željeli još više Hvorostovskog.

Međutim, u sjajno odabranim arijama, uzorcima iz tek nekih od njegovih velikih uloga, Hvorostovski je čudesno, samo glasom i ponekom gestom u mašti slušatelja podizao scenu za dramatične i potresne prizore. Tako je utjelovio naslovne junake opera "Aleko" Sergeja Rahmanjinova, "Demona" Antona Rubinsteina, Borodinova "Kneza Igora" te grofa Tomskog iz Pikove dame i grofa Lunu iz Verdijeva Trubadura, uključujući i duet s Asmik Grigorian kao Leonorom.

Ovacije na kraju bile su još duže. Publika na nogama. Hvorostovski je, uz majstorski orkestralni aranžman, još otpjevao romansu "Oči čarne", podario nam još jedan veliki osmjeh, mahnuo i otišao natrag u veliki svijet iz kojeg je i došao. Nažalost, i ciklus Lisinski arioso vjerojatno će otići u povijest, ili čekati bolja vremena. Ali, Hvorostovski iz sjećanja nas sretnika na ovu veličanstvenu večer u Lisinskom neće otići nikada.