Od otvorenja 1973. godine, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog bila je jedna od glavnih pozornica njegove karijere. Uvijek joj se s veseljem vraćao i na njoj bio priman toplo i s nepodijeljenom simpatijom.

 

Zbog očeve službe rođen u Beogradu 23. ožujka 1934., Tonko Ninić uvijek je bio vezan uz Šibenik, grad svog porijekla, i naravno Zagreb, u kojem je živio od ranog djetinjstva. Tu je diplomirao violinu na Muzičkoj akademiji u klasi Vaclava Humla i Ivana Pinkave i odmah započeo svoj životni put vrhunskog interpreta.

 

U Dvorani Lisinski maestro Tonko Ninić bio je počasni gost i 24. veljače ove godine, na slavljeničkom koncertu u povodu 70. godišnjice Zagrebačkih solista. Bio je član tog ansambla četrdeset godina, od 1957. do 1997., a vodio ga je četvrt stoljeća! Predavao je na Muzičkoj akademiji, nastupao kao član Trija Orlando i djelovao kao voditelj Komornog studija Zagrebačke filharmonije.

 

„Bio je više od umjetnika – bio je simbol izvrsnosti i ljudske topline. Zagrebački solisti nikada neće zaboraviti njegov doprinos, a njegovo nasljeđe živjet će kroz svaki ton koji izvedemo“, poručili su iz tog ansambla.

 

Tonko Ninić nastupao je na koncertnim podijima od Europe do obiju Amerika i Australije. Ponekad je dirigirao. Svirao je i na čuvenoj Guarnerijevoj violini King iz 1735., donaciji Zlatka Balokovića, koja se čuva u HAZU.

 

Maestro Ninić snimio je brojne nosače zvuka, a neki su postali legendarni i omiljeni kod najšire publike, poput Vivaldijevih Godišnjih doba u izvedbi Zagrebačkih solista s njim na čelu, u izdanju Radio televizije Zagreb i Jugotona s početka osamdesetih. Među nagradama Tonku Niniću ističe se „Nazor“ za životno djelo, kojeg je primio 2003. godine.

 

Teško je pobrojati sve nastupe maestra Ninića u njegovu Lisinskom. Tako je sa  Zagrebačkim solistima još 1974. održao koncert s glasovitim Henrykom Szeryngom. U povodu Europske godine glazbe 1985., Ninić i Solisti pod ravnanjem Pavla Dešpalja izvode skladbe J. S. Bacha, a dvije godine poslije, uz dirigenta Pavela Kogana i Zagrebačku filharmoniju, Tonko Ninić je solist u Prvom violinskom koncertu u g-molu Maxa Brucha.

 

Četrdeseta obljetnica Zagrebačkih solista 1994. godine proslavljena je koncertom tog slavnog ansambla u Lisinskom. Kao solisti nastupili su Tonko Ninić, Ruža Pospiš Baldani, Dunja Vejzović i Han de Vries. Tonko Ninić bio je i među solistima koncerta Zagrebačke filharmonije u Lisinskom u povodu 50. obljetnice UN-a 1995., pod palicom Mire Belamarića i Saše Britvića.

 

U povodu 40. obljetnice rada maestra Ninića, u Lisinskom je Zagrebačka filharmonija 1998. priredila Koncert na dar. Pod ravnanjem Nikolaja Aleksejeva, Tonko Ninić i Filharmoničari izveli su i Paraćev Koncert za violinu i gudače.

 

Irski flautist Sir James Galway i Zagrebački solisti nastupili su u Lisinskom 2004. godine, a jedan od gostujućih solista bio je i Tonko Ninić.

 

Zadnji put maestro je stao na pozornicu Lisinskoga kao izvođač 2015. godine. Uz Vladimira Krpana, Gorana Končara i Andreja Petrača bio je jedan od solista pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića. Publika je slušala Trio u D-duru za violinu, violončelo i glasovir Dore Pejačević, Alleluiju za glasovirski trio Igora Kuljerića i Beethovenov Koncert za violinu, violončelo i glasovir u C-duru.

 

Tonko Ninić bio je iznimno topla i omiljena osoba. Za portal ŠibenikNews izjavio je da ima dva zavičaja, Šibenik, gdje su mu korijeni i u koji je uvijek rado dolazio i nastojao nešto učiniti za grad, i Zagreb, u kojem je živio od svoje šeste godine. Maestro je tada posvjedočio svoj životni i radni credo: „Nikada mi nije bilo dosadno. Za sve mlade ljude neizmjerno je važno da znaju organizirati svoje vrijeme. Koristiti vrijeme maksimalno u svakom trenutku naučio sam još u klasičnoj gimnaziji.“

 

Maestro Tonko Ninić u punini je iskoristio svoj dugi životni vijek. Bio je i ostao drag uzor svima kako se voli svoju profesiju, kako se voli ljude i kako se nesebično živi za glazbu.