Pazinska grupa Veja četvrti je izvođač koji će nastupiti u sklopu platforme Lisinski srijedom & Izvorišta u kojem u Malu dvoranu Lisinski dolaze zanimljivi domaći i strani etno glazbenici. Nakon Adama Semijalca i Figa, Damira Imamovića i Marije Mazzotte, na red je došla jedna od najvažnijih hrvatskih etno grupa. Uoči tog koncerta razgovarali smo s pjevačem i multiinstrumentalistom Veje, Goranom Farkašem.

 

 

- Mislim da ljudi koji su kupili ulaznice, kao i oni koji će to tek napraviti, znaju što je Veja i što mogu očekivati od koncerta. Spremamo li nešto drukčije nego inače? Naravno, sama prilika nam to omogućava, a publika koja nas je pratila na zagrebačkim koncertima to nekako i zaslužuje. Možda bude neka nova pjesma, možda budu neki gosti, možda i jedno i drugo... Bilo bi bezveze otkrivati sve to sada – doživjet ćete. Nakon toliko godina postojanja i praćenja etno scene u Hrvatskoj, ulazimo u najvažniju koncertnu dvoranu u državi. To je nešto zaista bitno i značajno i hvala svima koji su to omogućili!

 

 

- Istra je, kao regija, na sjecištu mnogih kultura i to je nešto što sigurno utječe na to bogatstvo. Na tom poluotoku se govori na tri standardna, dva nestandardna jezika i nemam pojma koliko dijalekata. Nije to fenomen koji je specifičan samo za Istru, međutim, istaknutije je, po mojem mišljenju, zato jer je to mali prostor. Imamo modalnu glazbu: dvoglasje tijesnih intervala (kanta, tj. pjesma), rozganje, svirka na mih i sopele, tonalitetna glazba...

Mislim da ljudi prepoznaju emociju pjesme i to je nešto što ih približi nama da zajedno uživamo u glazbi. Zvuči kao da mi je sve ostalo bezveze, a nije tako, ali još nisam doživio takvu isprepletenost emocija izvan tradicijske glazbe. 

Ima dubljih razloga zašto dandanas znamo za pjesme i zašto su se očuvale. Kad kao glazbenik možeš prenijeti taj osjećaj slušateljima, sve prepreke koje postoje i ako postoje, jednostavno nestaju. Da, mi pjevamo na raznim jezicima i dijalektima koje ljudi ne razumiju, ali razumiju poruku koju želimo prenijeti i to je ono što nas spaja. Da ne ispadnemo prevelike face koje razumiju sve te jezike i dijalekte, moram priznati da ih ne govorimo, a i ne razumijemo u potpunosti ni mi. Prvenstveno ja. Tako da hvala svim prijateljima koji mi pomažu u razumijevanju i izgovoru. Na kraju odgovora, moram postaviti jedno pitanje: A što nije magično u svoj glazbi koja nije istarska?

 

 

- Takvi festivali su dobri za bendove i definitivno novo iskustvo. Osim publike, gledaju te i slušaju razni bookeri, promotori i svi ostali koji ti mogu donijeti nove mogućnosti. Dosada nismo nastupali na showcase festivalima i iskreno, mislio sam da nećemo baš dobro proći. Ipak postojimo dugo godina, a imamo samo dva albuma. Međutim, dogodilo se nešto sasvim drugo. Recenzije s ovogodišnjeg SHIP-a za Veju su više nego pozitivne. Ostavili smo dobar dojam, što nam je posebno drago, a zapravo to smo došli i napraviti – zabaviti publiku i impresionirati neke bitne face. Moram iskoristiti ovu priliku, hvala ekipi iz We Move Music Croatia koji su organizirali SHIP. S PIN-a se još slažu dojmovi jer smo s festivala došli u završnicu priprema za koncert u Lisinskom.

 

 

- Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali mi ih je malo žao. To ružno zvuči, ali je tako. Danas ljudi pojam tradicije stavljaju u kontekst neke prošlosti, odnosno njeguju neku praksu zamrznutu u vremenu. U folklornom svijetu ta je tradicija na neki način rob pozornice i amaterskog teatra. Već sam to bio spominjao u jednom intervjuu na jednom portalu u Istri i dobio po nosu, sad ću valjda još malo. Jedan dobar prijatelj podijelio je sa mnom jednu dobru definiciju: Tradicija je kontinuitet promjena. Neminovno je da se stvari mijenjaju u skladu s duhom vremena, a žalosno je kad ljudi to ne žele prihvatiti. Ako to nije jasno, onda mogu podijeliti jedan citat Gustava Mahlera: „Tradicija nije štovanje pepela već očuvanje vatre". Poanta je da ako se kao čovjek baviš tradicijom, proučavaš ju i živiš, dužnost je da u njoj ostaviš svoj trag, tj. da je na neki način mijenjaš.

 

Razgovarao: Emir Fulurija