Naša proslavljena pijanistica Martina Filjak primjer je kako se ne obeshrabriti 'nedostižnim' obiteljskim uzorima. Rano ostavši bez oca, glasovitog pijanista Ranka Filjaka, stasala je uz majku Milviju, također klavirsku pedagoginju. Danas, kad putuje od jednog do drugog prestižnog podija svijeta, Martina se od sati provedenih za glasovirom i naporne karijere rado opušta u prirodi. Tako je bila ambasadorica risa u kampanji zaštite te rijetke životinje. Lani je postala umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara. Ovom prigodom najprije nas je zanimalo nešto o ansamblu u kojem će nastupati u komornom ciklusu Lisinskog. 

 

Poznavale smo se otprije iz različitih situacija i u njima zasebno surađivale, a s Monikom Leskovar me veže dugogodišnja suradnja. Tražeći glazbenike s kojima ću se udružiti na jednoj komornoj razini muziciranja, povezala sam naša četiri temperamenta naslućujući da bismo mogle stvoriti odličnu kemiju. I zaista, ona se pokazala već na prvim  nastupima.

 

Poznata je priča kako je jednom prilikom u Berlinu, nakon što je sam Brahms dirigirao svoju Akademsku uvertiru i dva klavirska koncerta, na večeri koja je uslijedila, prekinuo zdravicu glazbenika Josepha Joachima i sam održao slovo Mozartu u čast, rekavši: Ganz Recht; auf Mozarts Wohl! (u prijevodu: Točno tako; a sada, u Mozartovo zdravlje!). Brahms je izuzetno cijenio Mozarta, do te mjere da ga je držao nesumnjivo većim skladateljem od Beethovena. Kako nas četiri tražimo poveznicu između djela na svakom programu, ova se pokazala kao suptilan, a opet logičan most između dva, inače udaljena skladatelja.

 

Prošla sam doslovno svako komorno djelo za sve sastave koje je Brahms ikada napisao, od violinskih, violističkih i sonata za violončelo, preko trija do svih kvarteta i kvinteta. Otkrila sam da mi poznavanje njegove komorne glazbe uvelike olakšava i zapravo omogućuje razumijevanje njegovih solističkih djela, kao i oba, kompleksna klavirska koncerta. Iako je njegov slog uvijek orkestralan, i kad piše za solistički instrument i kad piše za sve moguće sastave, njegova glazba za mene doživljava osobitu punoću upravo u klavirskom kvartetu.  On omogućuje izuzetnu komunikaciju i interakciju između instrumenata, njihovu solističku zastupljenost istovremeno pružajući taj orkestralni slog i tu kompleksnost, toliko specifične za njegovo stvaralaštvo.

 

Poveznica izmedju Brahmsa i Schumanna je vrlo izravna i očita te ju, vjerujem, ne treba posebno isticati. Dok smo razgovarale o mogućnostima repertoara za ovaj zanimljiv ciklus, željele smo (i imale mogućnost) pozvati goste na jedan od programa, a opet, nastojale smo ostati u izuzetno klasičnoj liniji programiranja. Tu se Brahmsov sekstet učinio kao logičan izbor, vrlo se rijetko (ako i uopće) čuo na zagrebačkim pozornicama posljednjih godina, a jedno je od najljepših i najdirljivijih djela napisanih za gudački ansambl. Istinski ću uživati slušajući i ostale divne kolege glazbenike u toj izvedbi.

 

U samom sam se početku oduševila idejom jer sam i sama osjećala da je to nešto što vrlo vjerojatno jako nedostaje na zagrebačkoj glazbenoj sceni. Kako je ciklus od početka odlično primljen i već sada je vrlo primijećen i od publike, mogu samo srdačno čestitati kolegama iz Papandopulo kvarteta i Trija Elogio koji su bili na neki način njegovi pioniri. I naravno, u ime kolegica i vlastito zahvaliti Dvorani Lisinski na ovoj inicijativi i pozivu.

 

Za sve je nas 'domaći Lisinski' oduvijek bio pojam te se kroz 50 godina zaista etablirao kao najveća i najvažnija hrvatska koncertna dvorana. Proširivanjem ciklusa i djelovanja Lisinski slijedi europske i svjetske trendove glazbenog programiranja. Time našoj publici daje još jedan dodatan prozor i na našu glazbenu scenu i u svijet.

 

Točno, tada sam ga u šali nazvala 'Zvijer'! Nemalo sam puta birala glasovire za koncertne dvorane, između ostalog za Istarsko narodno kazalište u Puli, Hrvatski Dom u Splitu te za jesenas otvorenu Koncertnu dvoranu Franje Krežme u Osijeku. Velika Dvorana Lisinski ima specifičnu akustičku situaciju i naravno velik kapacitet, te sam tražila moćan instrument s puno alikvota (popratnih tonova, koji osnovnom tonu daju karakterističnu boju, op.a.). Tražila sam instrument koji će moći ispuniti dvoranu, a opet biti dovoljno suptilan da pijanistu pruži mogućnosti za različite nijanse vlastitoga izraza.

 

Izraz 'slavenska duša' sigurno nije bez razloga postao općeprihvaćen. Također, osobno vjerujem da slavenski osjećaj emocije i psihe ima sasvim druge amplitude od, primjerice, germanskog. Budući da se u prva dva koncerta bavimo vrlo standardnim repertoarom, za treći smo ipak željele otići u smjeru malo nepredvidivog. I dok je Dvořákova glazba uvijek puna zanosa i inspiracije, nakon obilježene stogodišnjice smrti Dore Pejačević 2023. nastavljamo se baviti njezinom baštinom. Ovaj put to je  studiranje njezina bujnog klavirskog kvarteta.

 

Vaše je pitanje zapravo i ključ odgovora – sasvim je sigurno da se dobro slažemo, ali i da smo svaka vrlo različit temperament. Ključ pronalaženja sinkroniciteta u toj konstelaciji ne leži u konflitku ni u sudaru svjetova nego u kontinuiranom međusobnom učenju i upoznavanju.  Pritom se nadopunjavamo i pronalazimo sklad iz različitosti naših  instrumenata i osobnih karaktera. Ujedno je upravo to ono što čini dobru komornu glazbu izvrsnom.