Tao-Yuan Hsiao rođena je 2007. u Thaichungu na Tajvanu. Već s osam godina osvojila je posebnu nagradu na tamošnjem državnom natjeca

nju za učenike. Radi nastavka školovanja s obitelji se 2017. godine preselila u Beč, a 2019. u Zagreb i upisala Glazbenu školu Pavla Markovca.

 

Od 2018. Elisa osvaja prestižne, često prve nagrade na natjecanjima diljem Hrvatske i Europe. Njezine sestre, pijanistice Tao-Chen Hsiao – Lucia i Tao-Shin Hsiao – Dorothy također su na trećoj godini zagrebačke Akademije, kod profesorâ Rubena Dalibaltayana i Dalibora Cikojevića.

 

U ciklusu Rezidenti MUZA, koji nekima od najboljih studenata Akademije omogućava atraktivan samostalni nastup u Lisinskom, Elisa će 2. veljače u Maloj dvorani održati koncert uz pratnju pijanista Stipe Prskala, studenta pete godine. Izvest će Improvizaciju i igru za violinu solo Borisa Papandopula, Divertimento za violinu i glasovir, prema baletu Le baiser de la fée (Poljubac vile) Igora Stravinskog te Prvu sonatu za violinu i glasovir u G-duru i tri mađarska plesa (br. 11, 17 i 7) Johannesa Brahmsa.

 

Sviđa mi se obrazovanje ovdje, a Europa je rodno mjesto klasične glazbe. Mislim da je važno ne samo naučiti svirati nego i dubinski razumjeti klasičnu glazbu.

 

Slučajnost, zapravo – pitanje viza. Trebali smo naći državu tada izvan Schengena. Na natjecanju u Čakovcu upoznala sam profesora Anđelka Krpana i zaključili smo da je Hrvatska idealan izbor.

 

Da, upoznale smo njezina ravnatelja Niku Marušića i puno nam je pomogao. Moje sestre su učile kod prof. Ivana Varošanca, a ja kod profesorice Marte Serdarušić. Mnogo mi je pomogla kao profesorica, ali i u snalaženju u školi, a organizirala mi je i koncerte. No  budući da sam već radila s profesorima Dorom Schwarzberg i Anđelkom Krpanom, zapravo sam kod profesorice Serdarušić učila kratko. Ipak, jako sam joj zahvalna.

 

U Hrvatskoj najviše volim ljude, u Zagrebu i njegov ugođaj. Ljudi su ovdje vrlo ljubazni i topli. Imam već puno prijatelja među glazbenicima, ali i drugdje.

 

Svaki profesor je spreman podučavati strane studente na engleskom i pružiti nam dodatne lekcije kako bismo svi sve razumjeli. Također, Akademija studentima omogućuje mnogo nastupa s orkestrom, komornim sastavom i kao solistima.

 

Mislim da je to sjajna ideja. Možete organizirati vlastiti koncert, razvijati kreativne ideje i programe i, što je najvažnije, imati priliku nastupiti u Lisinskom. Također je korisno jer studenti stječu iskustvo u izvođenju recitala i suradnji s drugim sjajnim studentima.

 

Općenito, Tajvan je odlično mjesto za obrazovanje. No, iako je klasična glazba tamo prilično popularna, većina ljudi bira druge karijere. Ipak imamo sjajnih skladatelja kao što su, primjerice, Wen-Yeh Chiang (1910. – 1983.) i Tyzen Hsiao (1938. – 2015.).

 

Pa, nisam posve sigurna što znači „vrhunski mladi umjetnik“. Glazba je cjeloživotno putovanje koje zahtijeva iskustvo, razmišljanje, strast i mnoge druge elemente. Vjerujem da jednostavno znanje sviranja nije dovoljno. U Aziji glazbenici rade vrlo naporno i slijede stroge rasporede vježbanja, ali postati umjetnik dug je i izazovan put.

 

Za ljude koji nisu upoznati s klasičnom glazbom, prvi skladatelji koji vam padnu na pamet mogli bi biti oni. Međutim, postoje mnogi drugi velikani, poput Brahmsa, Rahmanjinova, Čajkovskog... Neki studenti zapravo ne poznaju skladatelje koji su komponirali za druge instrumente, a mislim da je sjajno slušati i upoznati djela i onih koji nisu pisali za vaš instrument.

 

Uglavnom sviram glazbu do zaključno 20. stoljeća. Međutim, dobijem li priliku, rado bih  promicala i umjetnike našeg vremena. Iako me suvremena glazba toliko ne privlači, razumijem trud koji skladatelji ulažu u svoj rad. Postoji mnogo suvremene glazbe za violinu iz cijelog svijeta.

 

Sviđaju mi se Boris Papandopulo i Blagoje Bersa. Papandopulo je skladao mnoga sjajna djela, poput Violinskog koncerta te Improvizacije i igre. Što se tiče Berse, volim njegova orkestralna djela.

 

Željela bih započeti ovaj prekrasan koncert s velikim hrvatskim skladateljem  Papandopulom. Odabrala sam potom Divertimento Stravinskog jer su to dva djela sa sličnim glazbenim temama. Brahmsova Prva sonata za violinu jedna mi je od najdražih; nevjerojatno je kako skladatelj prenosi suptilne osjećaje kroz cijelo djelo. Program sam odlučila završiti radosnim plesovima, što je po mom mišljenju savršeno za kraj. Mislim da se prva i druga polovica programa dobro nadopunjuju zbog kontrasta u njihovim karakterima.

 

Sad se želim usredotočiti na učenje – svaki korak poduzimajući polako, ali ispravno. Nakon Akademije željela bih nastaviti studirati negdje drugdje i raditi na tome da postanem što bolja solistica.

 

Pronađite svoj cilj i vježbajte. Ali također zapamtite, pobjeda ne znači sve. Nemojte se izgubiti u natjecanju – održite glazbu živom.

 

foto: Tomislav Jagar