Ciklus Lisinski arioso  30. ožujka, na zagrebačku pozornicu dovodi jednu od najvećih opernih zvijezda današnjice, tenora Piotra Beczalu. Poljski umjetnik podjednako je kod kuće na najvećim europskim i američkim pozornicama, od Milana, Beča, Münchena, Pariza i Londona do Chicaga, San Francisca i New Yorka. Uoči nastupa u Lisinskom uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, Piotr Beczala dao nam je, putem elektroničke pošte, ekskluzivni intervju.

 

To će za mene biti doista vrlo posebna i uzbudljiva večer. Nadam se sjajnoj atmosferi i akustici. Da budem iskren, više volim tradicionalne dvorane, ali ovo remek-djelo arhitekture sigurno će mi biti inspiracija.

 

Hrvatska je publika vrlo sretna što ste našli vremena za nastup u Zagrebu. Kao jedan od, ako ne i najtraženiji tenor našeg doba, kako raspoređujete vrijeme između velikih opernih kuća i koncerata? 

Vrlo sam sretan što ću pjevati u Hrvatskoj iako, iskreno govoreći, nije bilo lako naći termin u mom gustom rasporedu. Kao što znate, putujem širom svijeta i pronaći vrijeme za operne i koncertne nastupe veliki je logistički izazov. U tome mi mnogo pomaže moja supruga koja najčešće putuje sa mnom i uključena je u planiranje. Dobro je znati da se mogu osloniti na nju u pripremama nastupa i putovanja.

 

Vi imate snažnu poveznicu s Hrvatskom u liku Sene Jurinac, koja je bila jedan od vaših učitelja. Kakva su vaša sjećanja na nju? Je li vam govorila o Hrvatskoj?

 Da! Sena Jurinac je bila vrlo važna osoba u mom životu. Sreli smo se na majstorskom tečaju u Lenku, pa onda poslije u Villecroseu. Razgovarali smo na nekoj mješavini svih slavenskih jezika, a opet smo se savršeno razumjeli. Ostao sam stalno s njom u kontaktu. Bila je divna učiteljica, a razgovarali smo i o Hrvatskoj, u kojoj sam mnogo puta, čini mi se sedam, provodio ljetovanja. Uživam u vašem divnom moru od Krka, Zadra, Šibenika do Dubrovnika.

 

Možemo li reći da je program zagrebačkog koncerta mali katalog vaših najdražih i najpoznatijih uloga? 

To nije samo izbor mojih najdražih opera, osobito Verdijevih, nego su uključene i neke moje buduće uloge poput Don Josea, Cavaradossija ili Maurizija u Adriani Lecouvreur.

 

Pjevat ću još nekoliko Lohengrina, Manrica u Verdijevu Trubaduru i Radamesa u Aidi. Budući da je moj raspored popunjen do 2021. godine, sve uloge koje želim pjevati u budućnosti već su pomno planirane. Ali, sigurno ima još repertoara koji me također zanima. Vidjet ćemo...

 

(Izvor: Branimir Pofuk, Večernji list, 27. ožujka 2017.)