Oči nikad ne stare, Kofer, Moj svijet, Ne odlaziš, Pogledi u tami – samo su neke od pjesama koje će odzvanjati Lisinskim u ožujku, a za večer romantike, ljubavi i lijepih emocija bit će zadužen 47-godišnji crnogorski glazbenik Sergej Ćetković. Za razgovor nas je dočekao u omiljenoj zagrebačkoj dvorani i cijelu ekipu počastio pićem. Tada nam je ispričao sve o nastupima koje priprema kod nas te objasnio zašto su žene jače od muškaraca. Toj spoznaji sigurno su pridonijele i supruga Kristina te kćeri Lola i Mila s kojima je kroz slikovnice, crtane filmove i humanitaran rad otvorio šaren i hvalevrijedan svijet.

 

Službeno smo objavili i treću večer, 23. ožujka, iznimno se veselim jer se vraćam u prostor koji jako volim i u kojem mi se dogodila ljubav na prvi pogled, i s publikom i s Lisinskim. Mjesto na kojem sam se prvi put poklonio publici u Hrvatskoj, s kojega svaki put ponesem kofer pun divnih uspomena i emocija, sretan i zahvalan što moje ime stoji uz velika poput Olivera Dragojevića, Mišu Kovača, Massima... Jako sam sretan i zahvalan. 

 

Imam, naravno. Koliko god mislio da sam umoran, kad čujem publiku - sve mogu. Pozitivna energija i adrenalin prenose se s koncerta na koncert i to je nevjerojatan osjećaj koji se ne može ni s čim mjeriti. Nose vas glazba i razmjena emocija u dvorani, zaboravite na sve izvan toga i cijelim svojim bićem ste u toj atmosferi, u tim trenucima, upijate i očima i srcem sve što se događa. Takve stvari nikada ne zaboravim. 

 

Moje prvo predstavljanje publici u Hrvatskoj bilo je 2011. godine na promociji albuma ‘2 minuta’, u čemu mi je puno pomogao Tony Cetinski i njegova tadašnja supruga Ivana Nobilo. Tada sam održao mali promo koncert, a nakon toga smo 2015. zakazali prvi koncert u Lisinskom. Taj prvi kontakt bio je nestvaran, a publika fenomenalna. Nisam ni slutio da ću danas brojiti toliko divnih večeri u Lisinskom. 

 

Mi muškarci živimo u uvjerenju da je ovo muški svijet, a nije. Mislim da su žene mnogo superiornija bića od muškaraca i iznimno ih poštujem. Žena te može izgraditi, učiniti boljim, ali i uništiti u svakom smislu te riječi pa čovjek morati imati ludu sreću da nađe onu pravu. Žena će zauvijek ostati enigma i to je čini toliko posebnom. One i njihova ljubav vječna su inspiracija. 

 

Ne postoje pravila. Dogodi se u vožnji, prije spavanja, čak i kada se iz čista mira probudim u četiri ujutro pa trčim po diktafon i sotto voce pokušavam zabilježiti melodiju nastojeći ne probuditi djecu. Posljednja pjesma Na prvi pogled doslovno se dogodila u tri minute, ničim izazvana dok sam pokušavao raditi nešto sasvim drugo. Ona je jedna od mojih najboljih, najiskrenijih i najljepših koje sam dosad napisao. 

 

Ponekad se pitam u kojem smjeru sve ovo ide i jako sam zabrinut za vremena koja dolaze, a u kojima će naša djeca odrastati. Ono što je normalno danas je nenormalno i rijetko, a ono nenormalno sasvim prirodno i očekivano, sa sve jačim marketingom. Kao da nas mediji iz dana u dan sve glasnije uče da je grijeh u modi! Ipak, vjerujem u dobrotu i ljudskost, vjerujem da će opet pobijediti čovjek. 

 

Slabo mirujem. Djeca su me odavno prozvala tata Rado jer stalno nešto radim. Moj mehanizam ima tisuću okretaja. Ne zbog novca, nego zato što svoju kreativnost volim trošiti na lijepe stvari, na nove pjesme, crtane filmove… Lola i Mila polako ulaze u šestu sezonu pa će djeca uskoro uživati u novim avanturama. Također, tražimo partnera u Hrvatskoj kako bi se naša prva slikovnica ‘Šta je slađe od kolača’, kojom je sve i počelo te koja je od prvog dana humanitarnog karaktera, našla u prodaji, a sav prihod bio bi upućen na adresu onih kojima je to najpotrebnije. 

 

Trudim se da u svemu što živim i radim prije svega budem čovjek. Na nama je da svojim postupcima, riječima i djelima mijenjamo ovaj svijet te da svakog dana radimo na tome da budemo bolji ljudi, jer samo tako ćemo svojoj djeci dati primjer da i sama to postanu! 

 

Izvor: Antonija Nazor, Story