Novosti
24. veljače 2025.
Lisinski plesao pod maskama od Crvenkapice do Supermana
Tradicionalno karnevalsko izdanje "Lisinski pleše pod maskama" odigralo se u nedjelju u potpuno ispunjenoj Velikoj dvorani i predvorju, a kantatu Carmina burana sjajno su uveličale djevojke iz Umjetničke plesne škole Silvije Hercigonje.
Još jednom se pokazalo koliko je spektakl "Lisinski pleše pod maskama" prirastao srcu publike. Carmina burana Carla Orffa, to čudesno djelo glazbene literature 20. stoljeća s nadahnućem u dalekoj prošlosti, ispunilo je program u dvorani koja je za tu prigodu rasprodana (i to tako da su sva kupljena mjesta zaista puna!), a vjerna publika i dalje daje oduška svojoj maskenbalskoj kreativnosti. Sve se redovito nastavlja u šarenoj, rasplesanoj večeri u predvorju!
Biljeteri u potkošulji, hostese kao policajke...
I osoblje Dvorane bilo je, naravno, u trendu pa su već na ulazu biljeteri ponegdje bili u paru smoking - potkošulja. Hostese su bile i nevjeste i američke policajke s lisicama za pojasom, a u publici su bili Superman, „elegantna čudovišta“, vitezovi i vragovi, Crvenkapica i Bakica, pastir, radnik soboslikar sa svim priborom, djevojke s Oktoberfesta s kriglama piva, obitelji u kostimima hrvatskih navijača, da o venecijanskim maskama za lice i drugim manjim detaljima ne govorimo...
Bila je to vesela večer, koja se odmah nastavila u predvorju, plesom pod palicom DJ-a i redatelja cijelog spektakla, u dvorani i ispred nje - Marija Kovača.
Slavlje proljeća, ljubavi i životnih radosti
Veselilo se kako i dolikuje glazbenom djelu koje slavi život, ljubav, prirodu (posebno proljeće), ali se i šali, ironizira i stvara opreku svemu što čovjeka sputava. Ta himna uživanju u životu ipak je uokvirena trpkim uvjerenjem da sve na kraju ovisi o ćudljivoj sreći, koja, barem kad je u pitanju poruka kantate Carmina burana, vlada svijetom i svakim od nas.
Ove su godine sjajan dodatak već prokušanom ansamblu dale djevojke iz Umjetničke plesne škole Silvije Hercigonje, u koreografiji Branka Bankovića. Ona je izražavala duh pojedinih stavaka: veselje buđenja proljeća, raspojasani ples (pa i nesiguran hod) u krčmi, odu ljubavi i dojmljivu posvetu Fortuni.
„Pečeni labud“ s perajama i maskom
Pojedine je teme djela potcrtavala i režija - s kostimima, osvjetljenjem i drugim rješenjima. Posebno je komičan bio tenor Ladislav Vrgoč u čuvenoj Tužaljki pečenog labuda, koji se nekadašnjeg bezbrižnog plivanja jezerom prisjetio – s perajama na nogama i ronilačkom maskom na licu.
Od vokalnih solista bili su tu i sopranistica Gabriela Hrženjak, bariton Ljubomir Puškarić, pijanisti Srebrenka Poljak i Domagoj Gušćić, a od ansambala Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i Sudar Persuccion. Svi pod palicom maestra Luke Vukšića, oživjeli su tu „srednjovjekovnu boeamštinu“ pjesama koje su pronađene 1803. u njemačkom samostanu Benediktbeuernu, na latinskom i staronjemačkom. Poruke su to pustolova, studenata, „odbjeglih redovnika“, pjesnika, trubadura i drugih nekonformista.
U partituri su se tako odjeci korala, narodnih pjesama i trubadurskih melodija, uz Orffove nadahnute melodije i zarazne, opetovane ritmove, stopili u „svojevrsni raspojasani mrtvački ples čulne radosti i profinjene lirike, kletve i ironije“, kako je svojedbno napisao prvi programski direktor Dvorane Lisinski, Nenad Turkalj.
Bila je to večer za pamćenje - večer za dubok umjetnički dojam pomiješan s karnevalskim veseljem.
foto: Tomislav Jagar