Uz jedini glasovirski koncert Roberta Schumanna, onaj u a-molu, na rasporedu je koncert njegove supruge, također u a-molu, a između njih Četvrta simfonija u h-molu Emilie Mayer, manje poznate njemačke skladateljice 19. stoljeća.

 

Osim magisterija iz dirigiranja, Delijana Lazarova istaknuta je violinistica s diplomom i magisterijem. Orkestri diljem svijeta cijene njezinu sposobnost da jasno prenese zvučne ideje i dopusti da se glazba prirodno razvija. U ovoj sezoni postala je glavna gostujuća dirigentica Simfonijskog orkestra iz Utaha i BBC-jeva Škotskog simfonijskog orkestra.

Rođena u Plovdivu 1985., smatra da je prirodno povezana s istočnoeuropskim i ruskim repertoarom (Dvořák, Stravinski, Čajkovski, Bartók), ali pod utjecajem studija u Švicarskoj, jednako se dobro osjeća u bečkoj tradiciji. Posebnu strast gaji prema glazbi 20. i 21. stoljeća. Pobijedila je na mnogim natjecanjima.

 

Aleksandra Dovgan, pak, već je mnogo prije punoljetnosti doživjela ovacije najvećih dvorana svijeta. Kritičari hvale njezinu spontanu dubinu i svijest o sviranju, uz zvuk iznimne ljepote i preciznosti, njezine interpretacije bez trunke površinskog efekta ili puke tehničke demonstracije te impresivnu koncentraciju, čistoću izraza i stvaralačku maštu, a posebno njezinu - osobnost i karizmu!

Rođena u obitelji glazbenika 1. srpnja 2007., glasovir je počela učiti s četiri i pol godine, a već s pet položila je vrlo strog prijamni ispit za Akademsku središnju glazbenu školu u Moskvi. I ona je slavila na mnogim natjecanjima, a nakon završenog studija, sada je na usavršavanju u školi Ateneo de Música u španjolskoj Malagi.

 

Osim pijanizma, ima čitav niz interesa: voli svirati orgulje, skijati, rješavati matematiku, učiti balet i strane jezike, ali i kuhati. Posebno je veseli vrijeme koje provodi s mlađim bratom, također pijanistom – uživaju biti zajedno, razgovarati o glazbi i svirati.

 

S Aleksandrom Dovgan razgovarali smo uoči zagrebačkog koncerta.

 

Za mene su dva koncerta iste večeri neka vrsta izazova. Zapravo, to su predložili iz Bazelskog komornog orkestra, kad su me pozvali na turneju s tim programom. Sretna sam što ćemo tu ideju učiniti mogućim, kao što me veselilo nastupati s tim ansamblom već mnogo puta do sada. Najviše me uzbuđuje što ćemo svirati koncert Clare Schumann koji se ne izvodi često!

 

Mislim da su više različiti nego slični. Iako je Robert Schumann pomogao tada 14-godišnjoj Clari u orkestraciji prvoga stavka, u njezinu koncertu vidim mnogo sličnosti sa Chopinovom glazbom. Ipak, možda koncerte zbližava to što su oba pisana u a-molu.

 

U obitelji u kojoj su svi glazbenici, muzika je uvijek u nekom obliku prisutna u vašem životu. Uvijek sam imala priliku slušati mnogo glazbe i još kao mala djevojčica voljela sam sjediti na glasoviru i udarati po tipkama. Doveli su me u prestižnu glazbenu školu vrlo rano i imala sam sreću učiti s jedinstvenim učiteljima „stare škole“. Tako sam već mnogo znala i mogla kad sam krenula u prvi razred. Vjerujem da su općenito svi temelji iz djetinjstva jako važni za budućnost.

 

Da, u njezino doba je bilo tako. Srećom, danas je mnogo drugačije pa imamo mnogo skladateljica, ali i solistica i dirigentica. Imamo divne kompozitore, žene i muškarce, i sretna sam zbog toga.

 

Ne bih se sasvim složila. „Virtuoznost“ obuhvaća više od puke tehničke besprijekornosti. Svoju muzikalnost možete maksimalno izraziti tek kad potpuno svladate svoj instrument, sa svim njegovim tehničkim zahtjevima.

 

Mogu im poručiti samo jedno: bez ljubavi za glazbu, nemoguće je ozbiljno učiti i uspjeti. I naravno, to zahtijeva ogroman, stalan trud.

 

Dvorana Lisinski je zaista prekrasna, a hrvatska publika vrlo topla i prijateljska. Zato se iznimno veselim ponovnom susretu. Dapače, zaista ću biti sretna ako i nakon toga što prije nastupim u Hrvatskoj!

 

Hrvoje Dečak / KDVL