„Treba svirati u skladu s vremenom u kojem živimo, ali tako da svatko prepozna da je to Mozart“, objasnio je omiljeni pijanist na vrlo posjećenom razgovoru nakon koncerta, ovaj put u Velikoj dvorani. Naime, u predvorju je istodobno počeo zabavni program s plesom koji su suvereno vodile Gelato Sisters...

 

A razgovor s Aljošom Jurinićem i dirigentom Istvánom Várdaijem, vođom Komornog orkestra Franz Liszt iz Budimpešte, vodila je muzikologinja Zrinka Matić. Maestro Várdai također je bio izvrsno raspoložen, a svoje poštovanje prema hrvatskom kolegi i bliskost njihovih umjetničkih pogleda nije krio.

 

Inače, koncert je počeo kratkim, ali neobičnim djelom, Adagiom i fugom u c-molu Wolfganga Amadeusa Mozarta, hommageom Johannu Sebastianu Bachu.

„I Bach i Mozart bili su fascinirani fugom“, rekao je István Várdai.

 

Središnji dio koncerta bio je Mozartov Koncert za glasovir i orkestar br. 23 u A-duru. O tome koliko se Aljoša Jurinić unosi u izvedbu svjedoči govor čitava njegova tijela, pa i ruku, kojima „u zraku“ prati tok glazbe i dok traju dionice samog orkestra. Kraj Koncerta obilježile su ovacije koje nisu prestajale: Aljoša se mnogo puta morao vratiti i pokloniti, pa je, naravno, izveo i dodatak. Bio je to kontemplativni, čuveni Preludij u e-molu op. 28 br. 4 Frédérica Chopina.

 

„Zasluženi pljesak dočekao je i otpratio umjetnika svjetske karijere i laureata prestižnih natjecanja“, rekla je u jučerašnjoj emisiji Sedam dana glazbe Jagoda Martinčević i dodala:

„Jurinić je pijanist kojeg krase odlike profinjenog glazbenika, besprijekorne tehnike, što je i pokazao u tako čistom tumačenju perlastoga sloga okvirnih stavaka, dok je srednji, Adagio, imao svu intimnost dosluha između autora i tumača“. 

 

Drugi dio koncerta pripao je Franzu Schubertu i njegovu Gudačkom kvintetu u C-duru, op. post. 163, D. 956. Jedno je to od Schubertovih remek-djela nastalih u zadnje dvije godine njegova kratkog života, još kraćeg od Mozartova...

Kvintet je i njegova posljednja instrumentalna skladba, skladana samo dva mjeseca prije smrti, ali čudesna u opsegu i u sadržaju, naglasila je u programskoj knjižici Zrinka Matić.

 

Jagoda Martinčević u svojoj je kritici ustvrdila da ni sama ne zna zašto se Schuberta, tog „najneobičnijeg, a možda i najsuptilnijeg romantičara“, u nas premalo i svira i sluša, a potom je uz ostalo rekla:

„Ovaj postumni gudački kvintet, ovom prigodom u verziji za komorni orkestar vrlo dug, a vrlo sažet u svom temeljnom sjetnom raspoloženju, sadrži neke od najljepših Schubertovih misli. Mađarski majstori kao da su odrasli i srasli s ovom delikatnom glazbom, koje finoća tona i izričaja čini Schuberta velikim“.

 

A Komorni orkestar Franz Liszt osnovali su 1963. godine bivši studenti Muzičke akademije Franz Liszt u Budimpešti i ima velik međunarodni ugled. Maestro Várdai njegov je vođa zadnjih nekoliko godina, a inače je istaknuti violončelist. Svira na Stradivarijevu čelu iz 1673. godine, na kojem je muzicirao i te večeri u Zagrebu.

„Da, jako dugo sam već i pedagog, a sada predajem i na bečkom sveučilištu“, rekao je ugledni gost.  Za svoj dragocjeni instrument kazao je da ima debelo dno i da zato daje vrlo topao, „čokoladni“ ton.

 

Naravno, voditeljicu razgovora zanimalo je nešto pobliže o znanstvenoj strani karijere Aljoše Jurinića koji je lani, kao i njegova supruga, također pijanistica Marija Pranjić, doktorirao u Torontu, a sada žive u Bostonu. Supruga predaje na Harvardu, dok je Aljoša gostujući umjetnik u Immersion Labu također čuvenog sveučilišta MIT.

 

„Moj doktorat zove se Biomehanika sviranja klavira. Zanima me kako sviranje utječe na cijelo umjetnikovo tijelo. Na MIT-u koristimo napredne senzore kojima to istražujemo“, rekao je i objasnio:

„Morate znati i to da se većina pijanista bori s ozljedama. I ja sam zbog toga 2016. godine morao otkazati jedan koncert u Švicarskoj, pa iako sam donio liječničku potvrdu, nisu mi vjerovali. Da sam košarkaš, svi bi mi vjerovali“, ilustrirao je i opisao na koje načine, kojom tehnikom, svira različite teške skladbe.

 

Na kraju je Aljoša potpisivao svoj najnoviji CD s dvije Chopinove sonate: Drugom u b-molu op. 35 i Trećom u h-molu op. 58.

 

Hrvoje Dečak / KDVL

Foto: Tomislav Jagar