Tijekom studija i mog dosadašnjeg životnog puta, moram priznati da je svaki profesor kod kojeg sam bio donekle bio ključan. Zapravo donekle i ključ prema nečemu što nisam imao u tom trenutku. Svi su moji profesori imali veliku želju raditi sa mnom i na tome sam im beskrajno zahvalan. Mnogi od njih imali su velike karijere, što pedagoške što pijanističke i naravno da me to i motivira da uporno ustrajem u svojim nastojanjima te da jednog dana slijedim njihov primjer mlađim naraštajima. 

 

 

 

Mislim da jednostavno nakon svega mogu reći da je puno puta u životu potrebna i sreća, a ponekad i trenutak koji promijeni tvoj profesionalni put prema profesionalnoj koncertnoj karijeri. Moj se uspjeh na natjecanjima, hvala Bogu, dogodio, međutim mogao se i ne dogoditi i tu nema nekog velikog pravila. Nije ni da svi koji osvoje nagrade na prestižnim natjecanjima imaju zajamčenu karijeru. Imam svoju obitelj, nekolicinu ljudi koji su me doista podržavali u onome o čemu sam maštao i njima sam zauvijek zahvalan. 

 

 

 

Natjecanje Beethovena u Bonnu je ujedno bilo moje posljednje natjecanje i ponosan sam što sam završio svoj natjecateljski put 'na visokoj noti'. Pripreme za natjecanja mogu biti zaista iscrpljujuće, međutim, ako se fokus svede na izučavanje notne partiture, manje su šanse da ćete se fokusirati na sam pojam ‘natjecanje‘. Vladimir Horowitz jednom je prilikom izjavio da se natjecanja bave eliminacijom, a ne glazbom i da bi ih on zbog toga ukinuo. Ja bih se u potpunosti složio s njim. Međutim, danas je nas pijanista previše i zbog toga smo na neki način prisiljeni ići na natjecanja da bismo negdje eventualno ‘zablistali‘ i da bi se za nas saznalo. Mislim da bi se manje ljudi bavilo glazbom i da bi proces biranja glazbenika koji će se životno baviti time bio puno jednostavniji i lakši kad bi se, recimo, natjecanja u glazbi ukinula. Barem po mojem mišljenju.

 

 

 

Na ovom angažmanu, kao i na svim ostalima, zahvalan sam svom prijatelju i menadžeru Danijelu Gašparoviću koji je uz mene već od 2016. i koji je vidio i uspone i padove. I bez obzira na njegove brojne obveze, sjajne festivale koje radi i sve ostalo, svejedno uvijek pronađe vremena za mene i sve umjetnike koje zastupa. Ove godine čekaju me turneje po Kini te niz sjajnih angažmana po Europi te se tome također jako veselim i radujem.

 

 

 

Beethovenov Četvrti koncert za glasovir i orkestar u G-duru je ujedno i jedno od mojih omiljenih djela napisanih u klasičnoj literaturi glazbe. Naravno, interpretacija se mijenja, mi se također kao ljudi mijenjamo. Koliko, teško mi je reći, međutim, nakon toliko puta izvedenog Beethovenova Četvrtog koncerta, još uvijek se radujem kao  prvi put. Taj sam koncert izveo već devet puta, a u Lisinskom u ciklusu Lisinski subotom bit  će moj 13. put, nadam se i sretni! Naime, taj je koncert u sklopu turneje sa Slovačkom filharmonijom te prije njega dva puta nastupamo u Bratislavi te poslije u Mariboru.

 

 

 

Meni je pripala ogromna čast nastupiti u jubilarnoj, 50. godini Dvorane Lisinski i naravno, što više reći od toga. Nastupam uz jedan od vodećih orkestara ovoga dijela Europe i fantastičnog maestra Daniela Raiskina u našem hramu glazbe. Nadam se da će publika uživati u jedinstvenom koncertu Beethovenovenova genija, koji je zaista ostavio pečat u literaturi klasične glazbe.