I dok je kod velikih i uglednih orkestara jasno da će publika dobiti najvišu razinu kvalitete i nezaboravno glazbeno iskustvo, nastup Ivana Krpana, rame uz rame glazbenim divovima, iščekivao se s velikim nestrpljenjem.

 

Dirigent Hugh Wolff pokupio je velike simpatije, orkestar vrlo lako prepoznaje njegovu viziju i pretvara je u djelo. Vrlo opušten, jednostavan, no istovremeno detaljistički precizan, Wolff je naglasio čvrstinu čistoće zvuka, odlučnost i inteligentno doziranu emociju koja je zaradila veliki pljesak već na samom početku izvedbom Berliozove Uvertire op. 21, Gusar, da bi u potpunosti nadmašila sva očekivanja izvedbom mistične i napete Franckove Simfonije u d-molu. Fluidnost radnje uz kompaktnost orkestra čija je stabilnost zvuka kontinuirana i besprijekorna, držala je publiku aktivno zainteresiranu od prve do zadnje odsvirane note. Jedinstvena energičnost uz karakterističnu boju zvuka produkt je inteligentne tehnike i međusobne komunikacije u kojoj Wolff ima glavnu riječ.

 

Schumannov Koncert za glasovir i orkestar u a-molu op. 54 pokazao je pravi glazbeni dragulj, ponosnu budućnost pijanističke scene - Ivana Krpana. Mnogobrojne nagrade svojevrsna su potvrda njegove veličine, no sinoćnji nastup bio je puno više od toga. Dugi prsti koji besprijekorno klize klavirom i stvaraju pravu glazbenu čaroliju otkrivaju mladog glazbenog genija, koji je s velikom lakoćom stao pred publiku Lisinskog i Belgijski nacionalni orkestar te priredio nastup koji će se još dugo vremena prepričavati. Elegancija zvuka njemu je sasvim prirodna, na pozornici je u potpunosti ogoljen, iskren i direktan, bez imalo zadrške ili emotivne pretencioznosti. Njegov je stil odmjeren i profinjen, čist i privlačan. Detaljistički pristup djelu, uz spontano povezivanje cjeline glazbene priče, stvara izuzetnu ljepotu zvuka kakva se viđa samo kod najvećih. Komunikacija s orkestrom bila je na visokoj razini u korist vrhunske izvedbe u kojoj mu je Belgijski nacionalni orkestar bio velika podrška. Upravo se zato u publici moglo čuti nekoliko oduševljenih usporedbi s Ivom Pogorelićem, nakon dugog i glasnog pljeska kojim je nagrađen.

 

U posljednjem koncertu aktualne sezone Ciklusa, mlade snage Simfonijskog orkestra, Zbora i biNg bang ansambla Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu istraživat će mogućnosti ritma u posebnom programu koji pripremaju za 11. svibnja.