Oba izdanja prati životopis skladatelja, autorovo tumačenje skladbi na hrvatskom i engleskom jeziku kao i iscrpni popis dosad objavljenih izdanja Muzičkog informativnog centra Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Izdanje urednički potpisuju Ivan Živanović i Jelena Vuković, notografiju Domagoj Kresnik, a za grafičko oblikovanje zaslužan je Daniel IIle. Katalog notnih izdanja trenutno broji ukupno 176 naslova koji su zainteresiranim glazbenicima dostupni u internetskom dućanu MIC-a.

 

Dramatski prolog za simfonijski orkestar, nastajao od godine 1964. do 1965., praizveo je Simfonijski orkestar Radio-televizije Zagreb pod vodstvom Pavla Dešpalja u Zagrebu, 7. lipnja 1965. - ističe skladatelj u svom uvodnom tekstu izdanju i dodaje: "Djelo je bilo najprije zamišljeno kao početni stavak monumentalne simfonije, ali se već tijekom rada pokazalo da skladba nosi u sebi zapretane kondenzirane čimbenike svih četiriju simfonijskih stavaka s uvodom i epilogom. Građen na ponešto izmijenjenim i proširenim načelima klasičnoga sonatnog oblika, Dramatski prolog predstavlja golemu, obilato obojenu, širokim potezima nabacanu fresku išaranu nenadanim skretanjima melodijskih linija, harmonijski ponešto pregrijanu, punu neočekivanih bljeskova i naglih zatamnjenja."

 

O svojoj Passacagli za dva glasovira i gudače koja je nastala 1962., a praizvedena je 12. lipnja 1963. (Koncertna dvorana Istra u Zagrebu. solisti: Vladimir Krpan i Dubravko Detoni, Zagrebačka filharmonija, mo Pavle Dešpalj, dirigent), Dubravko Detoni među ostalim piše: "Djelo ispunjava stalan sukob dvaju oprečnih slojeva: lirskoga i paučinastog, simbola nečega nedostižnog (gudači) i  grubog i agresivnog, zvukovnoga odraza stvarnosti (glasoviri). Oni pritom – u granicama svojih mogućnosti – nerijetko mijenjaju naznačene uloge. Upornost tematskoga pitanja – nazočna tijekom čitava dramatsko-lirskoga trijaloga dvaju glasovira i gudača, osim u prologu i epilogu – svojevrstan je ispit otpornosti sloga, traženja identiteta sonornoga tkiva koje asketski čuva tematski bitni dio svoje osobnosti, a uživa samo u manje važnim promjenama tonskoga okoliša.“