Svirat će neke od najpoznatijih skladbi dječje tematike, izvorno pisane za glasovir: Dječje prizore, op. 15 Roberta Schumanna (u obradi Petrita Çekua), Devet prizora iz Danijelova sna Dubravka Detonija (u obradi Darka Petrinjaka) i Album za mladež, op. 39 Petra Iljiča Čajkovskog, također u obradi Petrita Çekua. S njim razgovaramo uoči koncerta.

 

Ova su djela posvećena djeci i mladima, ali istovremeno predstavljaju neka od najvažnijih remek-djela njihovih skladatelja. Schumannovi Dječji prizori postali su model za sve kasnije skladatelje koji su pisali karakteristične minijature. Pojedini stavci ovog ciklusa ubrajaju se među najpoznatije njemačkog majstora, što se može reći i za neke od 24 kratka stavka Albuma za mladež Čajkovskog. Usudio bih se reći da se Valcer Dubravka Detonija, treći stavak njegovih Devet prizora iz Danijelova sna, također može smatrati jednim od njegovih najprepoznatljivijih motiva.

Iako su ova djela posvećena djeci, poput drugih velikih remek-djela, primjerice Malog princa, njihov sadržaj nadilazi generacijske granice i predstavlja vječni lijek za ljudsku dušu.

 

Vjerujem da ove obrade za tri gitare otkrivaju nove nijanse i boje, ističući skrivene bisere unutar ovih minijaturnih skladbi. Posljedično, slušatelj će možda razviti drugačiju percepciju kada ih ponovno čuje na klaviru nakon slušanja koncerta Trija Elogio. Upravo je to jedna od posebnosti našeg ansambla.

 

Među miniaturistima na koje je Schumann imao velik utjecaj su i gitarski velikani Francisco Tárrega i Agustín Barrios. To potvrđuje i njihova obrada Sanjarenja iz ovog ciklusa, pri čemu je svaki od njih ponudio vlastitu viziju djela. Te su me obrade navele na pomisao da Schumannova glazba posjeduje kvalitete koje posebno dolaze do izražaja na gitari. Prvenstveno zbog raznolikosti boja, posebne izražajnosti u tišim segmentima te perspektive koja se postiže raspodjelom glasova na tri gitare.

U svojoj obradi, na najmanje dva mjesta oslonio sam se na Tárregina zvukovna rješenja – ne u doslovnom smislu, budući da je on obradio samo Sanjarenje, već kroz razmišljanje o tome što bi Tárrega napravio u određenim glazbenim trenucima.

 

Kod Čajkovskog mi je najveći prioritet bio njegov način raspodjele glazbenog materijala. U mladosti sam proveo neobično mnogo vremena proučavajući njegove partiture i uvijek me fascinirao način na koji je majstorski raspoređivao melodijske linije kroz različite dionice u malim segmentima. Ovakve specifične postupke uočio sam u njegovoj Šestoj simfoniji i u partituri Orašara, što mi je ne samo pomoglo da u obradama slijedim njegov pristup instrumentaciji, već mi je ponudilo i tehnička rješenja za pasaže koji su, premda relativno jednostavni za klavir, ipak prezahtjevni za gitaru.

 

Skladbu Prizori iz Danijelova sna za gitarski je trio obradio Darko Petrinjak prije nekoliko desetljeća, a snimljena je na albumu Travanj je najokrutniji mjesec Zagrebačkog gitarskog trija. Ova obrada obiluje raznolikim tehnikama sviranja na gitari, uključujući i jednu posebnu vrstu flažoleta, s kojom smo se nas trojica prvi put susreli upravo u ovoj partituri!

 

Jako smo sretni i ponosni što je ova ideja zaživjela i pokazala se iznimno vrijednom. Klasična glazba je kroz povijest imala važno mjesto u životu ljudi u Hrvatskoj, a sada je ključno osigurati da brojne distrakcije ne umanje broj onih koji će moći uživati u njezinim blagodatima u budućnosti.

 

Mislim da je misija približavanja glazbe djeci i mladima jednostavnija nego što se čini. Najvažnije je pružiti im priliku da prisustvuju barem jednom koncertu u jednoj prekrasnoj dvorani poput Lisinskog. Jedan takav doživljaj može promijeniti sve – to znam iz vlastitog iskustva.

 

Razlozi su mnogobrojni, ali posebno bih istaknuo izvanrednu vještinu skladatelja da u maloj formi sjedini različita raspoloženja, emocije i prizore, koristeći pritom mali broj nota i, za njega, relativno jednostavne harmonije. Uz to, poetičnost i duhovnost posljednjeg stavka, po mom mišljenju, mogu se usporediti samo s nekim stavcima iz kasnih razdoblja stvaralaštva Bacha i Beethovena.

 

Otkad sam tu skladbu prvi put čuo, bio sam opčinjen njezinom ljepotom, razigranošću i humorom, a ta se fascinacija ponovno probudila nakon nedavne sjajne izvedbe pijanista Krešimira Starčevića na koncertu povodom 85. godišnjice rođenja skladatelja. Moj doživljaj  skladbe zasigurno dodatno pojačava i činjenica da je Danijel Detoni, čiji su snovi tema skladbe, jedan od mojih najdražih prijatelja.

 

Veliko zanimanje zagrebačke publike pripisujem njezinom visokom stupnju poznavanja klasične glazbe i činjenici da, kao ansambl, nikada nismo morali podilaziti publici. Umjesto toga, mogli smo se u potpunosti posvetiti radu, vježbanju i probama kako bismo se predstavili na najvišoj razini, umjesto da vrijeme trošimo tražeći načine kako osvojiti publiku. Naša publika zna pažljivo slušati i prepoznati vrijednost onoga što radimo – to što i danas postoje ljudi potpuno posvećeni oživljavanju nevjerojatne glazbe nastale prije mnogo godina. Ta predanost nije uvijek laka, ali postaje itekako ispunjujuća kada naiđe na odjek kod publike.

 

 

foto: Tomislav Jagar i arhiva KDVL