Prije 30 godina Lisinski je bio domaćin najveće europske glazbene manifestacije popularne glazbe
/
/
/
/
/
/
/
U subotu, 5. svibnja 1990. godine oči glazbene Europe bile su uprte u Zagreb i Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog gdje se održavao izbor za pjesmu Eurovizije.
Izravni televizijski i radijski prijenos iz Lisinskog, koji je trajao 2 sata i 50 minuta, prenosilo je više od 20 zemalja, a procjenjuje se da ga je pratilo oko 300 milijuna gledatelja. Natjecanje u Zagrebu omogućila je godinu dana prije u švicarskom gradu Lausanneu zadarska grupa Riva pobijedivši s pjesmom Rock me!
Da bi Lisinski bio spreman za ovakav izazovan organizacijski pothvat, već su 1989. godine u Dvorani započeli radovi, a intenzivne pripreme pred samo natjecanje trajale su oko 3 mjeseca.
Ugledni stručnjak za prostornu akustiku Ivan Stamać izumio je zvučni apsorber (i danas poznat kao sound cage) koji smanjuje vrijeme odjeka i mijenja akustiku prostora, a za tu je prigodu postavio 1000 apsorbera u Dvorani. Izgrađena je i velika metalna konstrukcija, odnosno metalni most koji se koristio za rasvjetu u Dvorani. Svi su stolci iz parketa izvađeni kako bi se produžila pozornica, a orkestar Zagrebačke filharmonije koji je pratio sve izvođače bio je postavljen u desnom dijelu parketa. Posjetitelji, njih 1200, bili su smješteni na tribinama.
U visokom prizemlju Dvorane, na razini garderoba za publiku, uređen je restoranski prostor, a u predvorjima Velike dvorane nalazio se Zeleni salon, takozvani Green Room. U predvorju Male dvorane nalazio se prostor za mnogobrojne predstavnike medija koji su tih dana izvještavali o Eurosongu i tijeku priprema.
Od svih tadašnjih zaposlenika Lisinskog koji su neumorno radili i sudjelovali u pripremama za ovaj spektakularni projekt izuzetno izazovnih produkcijskih i tehničkih zahtjeva, desetak njih i danas je zaposleno u Dvorani te se živo sjećaju tih mjeseci pripreme Eurosonga. Tadašnji majstor tona u Lisinskom Anton Oreč, danas voditelj Odjela programske tehnike, pamti profesionalnost i pomno isplaniranu organizaciju svakog detalja toga važnog glazbenog događaja. Isto tako, sjeća se kako je i nakon napornih višemjesečnih priprema, bilo potrebno više od 2 tjedna neprekidnih radova kako bi se Dvoranu nakon Eurosonga ponovno moglo urediti za redovite programe.
Na 35. Eurosongu u Zagrebu nastupile su 22 države, a voditeljski par bili su Helga Vlahović i Oliver Mlakar. Naša predstavnica bila je Tatjana Matejaš Tajči, a njezin nastup i pjesmu Hajde da ludujemo i danas mnogi pamte. Osvojila je 7. mjesto, dok je pobjedu odnio talijanski predstavnik Toto Cotugno s pjesmom Insieme 1992. Pjesma Tota Cotugna postala je bezvremenski hit zahvaljujući njezinoj poruci jedinstva i ujedinjenja Europe.
Prije uključenja u Dvoranu Lisinski, u prijenosu je prikazan kratki film Zagreb, city of music redatelja Eurosonga Nenada Puhovskog u kojem su bili predstavljeni istaknuti hrvatski glazbenici: Ruža Pospiš Baldani, Zagrebački solisti, Boško Petrović i njegov jazz kvartet, Valter Dešpalj, Igor Lešnik, Zagrebačka filharmonija, Lado, grupa Vještice te znamenite zagrebačke institucije, građevine i prostori poput HNK-a, Zlatne dvorane Hrvatskoga instituta za povijest, Muzeja Mimare, Zrinjevca, Kamenitih vrata i Dolca.
Na zagrebačkom Eurosongu prvi je put predstavljena i službena maskota natjecanja. Ljubičastog mačka nazvanog Eurocat osmislio je poznati autor animiranih filmova Joško Marušić.
Ove se godine natjecanje trebalo održati u Rotterdamu, no zbog pandemije koronavirusa, prvi put u 64-godišnjoj povijesti izbora za pjesmu Eurovizije, ovo natjecanje nije održano.
Lijepe uspomene na Eurosong u Lisinskom virus nije ugasio!