Prema odluci stručnog povjerenstva, koje čine Tomislav Oliver, Zoran Juranić i Dawid Runtz, nagradu za novu skladbu na natječaju koji je prošle godine objavio festival Zagrebačko glazbeno proljeće, osvojila je Passacaglia, za orkestar skladatelja Šimuna-Čarlija Botice.

 

Festival Zagrebačko glazbeno proljeće, koje organiziraju Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Zagrebačka filharmonija, usmjeren je na hrvatsku glazbenu baštinu. Njegovo drugo izdanje održat će se ove godine od 8. do 11. svibnja i bit će posvećeno Stjepanu Šuleku, skladatelju, violinistu i pedagogu, nekadašnjem profesoru na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu koji je profesionalizirao i formirao Studij kompozicije u Hrvatskoj. Cilj natječaja za novu skladbu bio je potaknuti skladatelje i skladateljice u povezivanju dostignuća suvremene glazbe s djelima Stjepana Šuleka. 

Šimun-Čarli Botica (1997.) rođen je u Sinju, a prve skladbe piše u dobi od deset godina. Nakon osnovne i srednje glazbene škole, smjer gitara, završava studij glazbene pedagogije i magistrira na temu „Béla Bartók: Suita za klavir, op. 14 - orkestracija za gudački orkestar“ te upisuje studij kompozicije u klasi prof. Ivana Božičevića. Trenutačno je student pete godine kompozicije na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Dobitnik je najvećeg broja Rektorovih nagrada koje je moguće primiti za individualni rad na Sveučilištu u Splitu (za izvrsnost 2022., za posebna postignuća 2023. te za umjetnički rad 2024.), kao i dviju Dekanovih nagrada za izvrsnost. Skladbom Es Verdad 2022. godine osvaja prvo mjesto na 26. Međunarodnom festivalu zborske glazbe CRO PATRIA, kao i skladbom Salvum me godinu dana poslije. Glazbena mladež Split dodijelila mu je i posebnu nagradu za doprinos XI. ciklusu koncerata mladih glazbenika mo. Vinko Lesić. Dobitnik je i stimulacije stvaralaštva mladih skladatelja iz sredstava fonda Rudolf i Margita Matz 2024. godine. Skladao je za brojne sastave i izvođače, od kojih vrijedi istaknuti Splitske virtuoze, Duo Tudor&Režić, Gitarski duo Montenegrin, Thorwalda Jørgensena, Kalamos kvintet, Miju Pečnik, Branimira Norca, Petra Čulića, Silvija Bilića i brojne druge.

 

„Passacaglia, za orkestar, mogao bih reći, svoj glavni oslonac ima u jednom ključnom akordu – upravo onom akordu kojim započinje, ali i završava. U početnim, izrazitim naletima, najviše budi onu iskonsku ekspresiju i temperament pojedinca; postavlja i priprema teren za pojavu glavne teme - teme passacaglie. Ona se s vremenom sve više modificira i organski izrasta iz praktički ničega u nešto intenzivno, iskonsko. Želja mi je bila napraviti suptilno orkestralno prelijevanje iz varijacije u varijaciju da se kompletno izlaganje svih varijacija doživi kao jedna kontinuirana, neprekinuta misao, a, možda paradoksalno, materijal uvoda skladbe poslije iskoristiti i za njezin vrhunac. Premda mi je uvijek teško opisivati vlastitu glazbu nečim izvanglazbenim, ovu Passacagliu mogao bih poistovjetiti s protokom ljudske misli – izlaganjem neke glavne ideje, zatim razmišljanjem o njoj koje nas dovodi do zaključka, zaključka koji može biti i točka, i upitnik, i uskličnik, kako za koga.“