Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog jedan je od najljepših prostora u Hrvatskoj. U ovom veličanstvenom ambijentu kroz više od 50 godina na pozornicu su stale svjetski priznate zvijezde poput Tine Turner, Luciana Pavarottija, Leonarda Bernsteina, Nicka Cavea, Stinga i Elle Fitzgerald, a 1990. ugostila je i omiljeno natjecanje, Eurosong. Koliko god nastup bio doživljaj za izvođače, još je veći doživljaj za samu publiku koja već desetljećima vjerno dolazi u najveću koncertnu dvoranu u Hrvatskoj.

 

Iza programa naše najveće koncertne dvorane posljednje dvije godine stoji Nina Čalopek (42), diplomirana muzikologinja, koja je funkciju ravnateljice preuzela s velikim planovima i ambicijama koje uspješno provodi s velikom odgovornošću i poštovanjem prema dvorani.

"Dvorana Lisinski je dijamant vrlo složene strukture – s mnogo rubova i bridova koje treba svaki dan pomno održavati, brusiti i čistiti. Javnost vidi samo onaj, mogla bih reći, centralni, najveći dio tog dijamanta koji je vezan uz program, te možda djelomično i one segmente koji ga okružuju, a koji se tiču samog izgleda Dvorane. No, u Dvorani ima još jako puno ne toliko vidljivih, potpornih segmenata, a sve mora dobro funkcionirati kako bi i program na van izgledao kako treba. Zadovoljna sam. I to upravo jer mi se čini da sam podigla razinu ‘sjaja‘ svih tih različitih strana, i skrivenih i neskrivenih", kaže ravnateljica dvorane koja je pozornica svjetskim zvijezdama svih glazbenih žanrova.

 

Dan Dvorane tradicionalno se obilježava 29. prosinca, a ove su godine pripremili bogat program povodom slavlja 50 godina prijateljstva i suradnje sa Zagrebačkim gradskim kazalištem Komedija. Tako će se u Maloj dvorani u 17 sati održati cabaret Zagrepčanke i statičar, dok će u 20 sati u Velikoj dvorani biti svečani koncert na kojemu će publika moći čuti poznate arije iz legendarnog Gubec-bega, Ljepotice i Zvijeri i slavnih Jadnika.

"Koliko je Dvorane, toliko je i suradnje s Kazalištem Komedija. Svega par dana nakon što je Dvorana otvorena, a na taj datum, 29.12., obilježavamo Dan Dvorane, već u siječnju iduće, 1974. godine, igra Jalta, Jalta. Pripremili smo i prigodnu izložbu, a počasno članstvo Dvorane ove godine pripast će, nažalost posthumno, Alfiju Kabilju i Karlu Metikošu, te divi hrvatske glazbene scene Josipi Lisac", ističe Čalopek.

U ove dvije godine rada nijednom nije u dvorani bila samo dio publike, dodaje, pa su tako njezini dojmovi uvijek pomalo iščašeni i umrljani profesionalnim očekivanjima, a najzadovoljnija je s koncertima za koje zna da su očarali publiku ili pak ponudili novo iskustvo.

"Takav je bio nedavni koncert sjajnog Ede Maajke i Jazz big banda HRT-a ili pak naša uspješnica, opera za djecu Regoč, koju je sad već pogledala većina djece zagrebačkih škola. Nevjerojatno iskustvo bilo je i na prvom izdanju našeg novog festivala Zagrebačko glazbeno proljeće, kada smo dvoranu pretvorili u veliko kino na čijem se platnu prikazivao Nosferatu, remek-djelo nijemog filma, a kojeg je na našim impozantnim orguljama pratio Francuz Baptiste-Florian Marle-Ouvrard, na čiji zvuk baš nitko nije ostao ravnodušan", prisjeća se ravnateljica koja je pokrenula niz projekata koji su Lisinskom donijeli novu programsku notu i raznovrsnost.

 

Među njima su i ciklus komorne glazbe Lisinski da camera, uvijek dupkom pun, Zagrebačko glazbeno proljeće koje će se u svojem trećem izdanju vrtjeti u međuprostoru odnosa glazbe i poezije, te Glazbeni piknik posvećen najmlađima, publici koju grade i educiraju.

U planu su i novi projekti, a neki su već i u procesu realizacije, objašnjava Čalopek. Jedan od njih je novi projekt za mlade koji rade u suradnji sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, u sklopu ravnateljičine ideje da je potrebno napraviti ciklus koncerata koji će predstaviti svojevrsnu glazbenu lektiru.

"Neke su ideje vezane uz veliku Beethovenovu 200. obljetnicu 2027. godine. A za neke ideje je možda bolje da se nikada ni ne ostvare. No, trenutno mi je zapravo mnogo važnije raditi na kvaliteti i na održivosti onih projekata koje smo već pokrenuli – kao Lisinski srijedom", govori ravnateljica o programu koji je otvorio vrata jazzu i world musicu te eksperimentalnijoj i avangardnijoj glazbenoj sceni.

U planu su i novi projekti, a neki su već i u procesu realizacije, objašnjava Čalopek. Jedan od njih je novi projekt za mlade koji rade u suradnji sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, u sklopu ravnateljičine ideje da je potrebno napraviti ciklus koncerata koji će predstaviti svojevrsnu glazbenu lektiru.

U fokusu samog programa su ljudi - publika, ali i glazbenici, umjetnici s kojima svakodnevno surađuju, govori, kao i zaposlenici, organizatori i prijatelji dvorane. Tako, ističe ravnateljica, cilj nije posvetiti se samo jednoj publici. Kao primjer daje i djecu, koja na koncerte ne dolaze sama, pa su i raznovrsne dobne skupine zapravo mnogoslojno povezane.

 

Ravnateljica Čalopek opisuje se više kao osobu od balasta, nego od balansa, s bogatim, ispunjenim i zanimljivim životom u kojemu uživa u svemu do maksimuma. Sve to dijeli i sa svojom obitelji koju čine suprug Boris i sinovi Dan i Ivano, pa svi zajedno uživaju u radosti i promišljaju izazove. Oni znaju kad joj je teško, kad je tužna i umorna, ali i kad je zadovoljna. "Sve je to moj život i oni su važan dio u obje njegove polutke, i privatnoj i poslovnoj", govori ponosna mama koja je uspjela svoju ljubav prema glazbi prenijeti i sinovima.

Obojica idu u glazbenu školu i trenutačno istražuju različite glazbene stilove, pa se na njihovim playlistama nalazi svašta - od Beatlesa i Konstrakte, do Johna Cagea. U posljednje vrijeme pak najviše slušaju Ode to My Family od The Cranberries, koje su dečki nedavno otkrili.