Zagreb, Makarska i ranije Dubrovnik. Jedna od mojih želja je posjetiti Zadar i morske orgulje. Balkanske zemlje su za mene kao drugi dom, osjećam se stvarno usklađeno i mislim da se Talijani dobro slažu s ovim narodima. Hrvatska mi je posebno donijela mnogo susreta i važnih novih prijateljstava poput onog s Filipom Packom, ton majstorom kojeg sam upoznala prije nekoliko godina tijekom svog prvog koncerta u Zagrebu; sada je prijatelj i više od godinu dana je na turneji kao ton majstor benda.

 

Pizzica je imala različite funkcije u tradiciji: jedna od njih povezana je s "tarantizmom", ritualom iscjeljenja. Pizzica je karakterizirana jednostavnošću, ponavljanjem i opsesivnošću, zbog čega je razumljiva i dostupna mnogima. Vjerujem da magija proizlazi iz činjenice da se u svakom dijelu svijeta, čak i u zemljama s različitim i udaljenim kulturama, ova vrlo snažna energija osjeti i omogućuje publici da se osjeća uključeno.

 

Ja sam otkrila tradicijsku glazbu prilično kasno, s 15-16 godina, slučajno prisustvujući koncertu jednog sastava koji ju je izvodio. Ono što me odmah fasciniralo bilo je sudjelovanje publike. Nije to bio koncert na kojem su glazbenici izvodili glazbu, a publika samo slušala, već glazba koja je uključivala i publiku koja je sudjelovala pljeskanjem ili pjevanjem refrena. Nije bilo jasne razlike između glazbenika i slušatelja, već su svi postali aktivni sudionici.

 

U Salentu je tradicijska glazba još uvijek vrlo živa; tijekom godine ima mnogo fešta i događanja na kojima se ljudi okupljaju da sviraju, pjevaju i održavaju živu tu glazbu. Jedan od tih festivala, možda najpoznatiji i najiščekivaniji, je La Notte della Taranta: festival koji karakterizira spajanje glazbe Salenta s drugim glazbama i kulturama, rušenje barijera i stvaranje povezanosti.

 

Mladi Salentini, kao i mladi širom svijeta, prate glazbene trendove, one koji su popularni u određenom trenutku povijesti. Danas tradicijska glazba nije najpopularnija, ali narodna glazba, sa svojom jednostavnošću i sposobnošću da uključi, čini da mnogi mladi prakticiraju pizzicu, pjevajući ili svirajući tamburin ili druge instrumente.

 

Pridružila sam se Canzoniere Grecanico Salentino 2000. godine, tek sam postala punoljetna, a vođa je bio osnivač benda, Daniele Durante. S njim sam stekla prve spoznaje o tradicijskoj glazbi i prva iskustva na pozornici. Kasnije je Daniele Durante predao palicu CGS-a sinu Mauru, novoj generaciji benda. S tom postavom nastupila sam na pozornicama važnih festivala i imala priliku upoznati nove kulture te se suočiti s tradicijskoj glazbi iz drugih dijelova svijeta, učeći mnogo i rastući.

 

Moj posljednji rad je "Onde", snimljen s Ernestom Nobilijem na gitari i Cristianom Della Monicom na udaraljkama i elektronici. Ovaj album proizašao je iz moje snažne potrebe za snažnijim zvukom na koncertima u usporedbi s godinama u duu, uz pratnju harmonike. Također sam imala potrebu vratiti se zvuku koji sam slušala kao ljubiteljica talijanskog rocka i punka. Moja želja bila je pjevati "moju glazbu", onu tradicionalnu, uz pratnju instrumenata koje sam uvijek slušala, ali nikad povezivala sa svojim repertoarom: zvuk bubnjeva i distorziranih električnih gitara. Osjećam se zadovoljnom uspjehom albuma, kako u smislu izvedbe, tako i po komentarima publike koje slušam na kraju svakog koncerta. Također sam zadovoljna povratnim informacijama struke: album je mjesecima bio u Top 10 na Transglobal World Music Charts i World Music Europe Charts, a također je nominiran za Preis der Deutschen Schallplatten Kritik (nagrada kritike u Njemačkoj) i neke druge nagrade.

 

Tradicijska glazba oduvijek je bila podložna promjenama. Kako se prenosila usmeno, jasno je da je svaki izvođač tijekom godina dodao nešto svoje: dodatni stih ili drugačiji način pjevanja, malu varijaciju u melodiji. To nam govori da tradicijska glazba nikada nije bila "fiksirana", tako da mi nema smisla reproducirati je kao da je muzejski eksponat. Uvijek je treba obnavljati i činiti suvremenom, ali pri tome nastojati očuvati njezin duh. Danas, kada ljudi više ne rade na poljima, kada se pizzicom više ne liječi i kada se uspavanke više ne pjevaju kako bi se uspavala djeca, tradicijska glazba je izgubila funkciju koju je imala prije mnogo godina. Ali, s razumijevanjem i dubokim poštovanjem, nastojeći očuvati te vrijednosti i istu emotivnost, za mene pjevanje postaje odgovor na potrebu da izrazim dio sebe koji inače ne bi imao načina izaći na vidjelo.

 

Da, dva su koncerta zaista vrlo različita po zvuku, ali imaju zajedničku matricu, a to su tradicijske pjesme. U duetu s harmonikom izranja nježnija Maria, dok u verziji tria dolazi do izražaja odlučnija i energičnija Maria.

 

Jedan od umjetnika s kojim sam željela surađivati je Raül Refree, jako sam zavoljela njegove albume i produkcije. Želja mi se ispunila i u siječnju 2026. izlazi album u duetu s njim, što me jako veseli. Postoji mnogo umjetnika s kojima bih jednog dana voljela surađivati. Među njima je umjetnik kojeg cijenim i pratim dugi niz godina, Slobodan Trkulja. Također, tu je španjolski umjetnik kojeg sam upoznala ne tako davno, ali kojeg jako cijenim, Rodrigo Cuevas. Drugi san bi bio susret i mogućnost suradnje s Giovannijem Lindom Ferrettijem, izvorom inspiracije u pisanju albuma "Onde".

 

U Zagrebu ćemo predstaviti album "Amoreamaro", koncert koji se usredotočuje na osjećaj ljubavi i njegove nijanse. Ima pjesama iz tradicije različitih talijanskih regija i nekoliko počasti važnim ličnostima poput Domenica Modugna i Rose Balistreri. Tu su i naše originalne kompozicije. Ono što publika može očekivati sigurno je koncert pun emocija i osjećaja!

 

Da, rodila sam prije nešto više od mjesec dana. Biti na turneji s tako malim djetetom stvarno je vrlo zahtjevno; koncerti su također zahtjevniji jer su se prioriteti promijenili i ništa se ne može unaprijed isplanirati, mora se prilagoditi potrebama male. Međutim, s druge strane, neprocjenjiv je osjećaj vidjeti je dok pjevaš, a ona je s tatom u dnu dvorane ili sa strane pozornice. To je tako veliki i snažan osjećaj da briše svu iscrpljenost i poteškoće turneje. Ponovila bih to još tisuću puta.