Novosti
19. svibnja 2026.
Samba Touré : „Ritmovi i tradicija su prirodno naši, utjecaji drugih stilova su došli iz kasnijih otkrića“
Njegov desert blues osvojio je slušatelje brojnih festivala world music i blues glazbe na kojima je dosad nastupio, a zagrebački koncert koji će održati 20. svibnja bit će njegov prvi nastup u Hrvatskoj, piše Jelka Vukobratović za portal Glazba.hr
Samba Touré glazbenik je koji svojim talentom, prijenosom tradicije te istovremenim bogatstvom glazbenih ideja osuvremenjuje identitet kulture iz koje potječe i u koju je uronjen, istodobno kroz tematski angažman, postajući istaknuti glas suvremenog Malija.
Odrastali ste pod snažnim utjecajem tradicije i glazbene scene sjevernog Malija i regije Timbuktu. Na koji su način život u toj regiji oblikovali vaš zvuk i kasniji stil sviranja gitare?
Regija, kultura, ritmovi i tradicija – to je naše. Rođen sam u tome, to je bila jedina vrsta glazbe koja me okruživala u mladosti prije nego što sam došao živjeti u Bamako. Zato ne možemo govoriti o utjecaju, to je jednostavno prirodno. Ako je nešto utjecalo na moju glazbu, onda su to više bili drugi glazbeni stilovi iz drugih regija koje sam otkrio kasnije.
Mnogi vas povezuju s nasljeđem Alija Farke Touréa, no tijekom godina razvili ste vlastiti prepoznatljiv umjetnički stil. Kako danas vidite odnos između njegova utjecaja i vlastitog identiteta?
On će uvijek biti moja glavna inspiracija. Upravo me njegova glazba potaknula da i sam poželim postati glazbenik, a on me u tome ohrabrivao. Na koncertima često sviram neke njegove pjesme i mislim da ću to uvijek činiti. Toliko mu dugujem. Ipak, da, mislim da imam vlastiti stil — možda manje ukorijenjen u tradiciji, s više vanjskih utjecaja.
Vaše pjesme često nose snažne društvene poruke. Vaš posljednji album, Baarakelaw (2025.), posvećen je radnicima u često nevidljivim zanimanjima. U kojoj mjeri životi i iskustva ljudi u Maliju utječu na vaše pisanje pjesama?
Glazbeni kritičari taj su album nazvali „anti-griotskim“, misleći pritom na činjenicu da zapadnoafrički grioti pripovijedaju priče o velikim povijesnim događajima i znamenitim osobama, dok su vaše pjesme posvećene „običnim“ ljudima. Slažete li se s takvom karakterizacijom? Zahtijevaju li moderna vremena promjene u starijim glazbenim tradicijama?
Živim u Maliju, sasvim jednostavno; ne živim u pozlaćenoj kuli daleko od stvarnosti Malija. Inspirira me ono što mi je neposredno oko mene. Zato ću pjevanje hvalospjeva moćnima i bogatima prepustiti griotima.
Ponekad me inspirira čak i moje susjedstvo, kao u pjesmi ‘Su Willilé’ s albuma Gandadiko, ili ljudi koje susrećem u svakodnevnom životu. Pjevati o običnim ljudima, skromnim radnicima, činilo mi se kao dužnost. Ti su ljudi neizostavni dio malijskog društva i svakako zaslužuju našu pažnju.
Imate li ove godine neke nove važne poruke koje želite podijeliti kroz svoje koncerte?
Ne, ali nadam se da će ljudi doći — oni koji već poznaju moju glazbu i oni koji je tek žele otkriti!
Ovo je vaš prvi koncert u Hrvatskoj, ali jeste li prije posjetili našu zemlju ili regiju?
Nikada nisam bio u Hrvatskoj. Nastupao sam u okolici, primjerice u Austriji, Mađarskoj i Italiji, pa me veseli upoznati novu zemlju i njezine ljude.
Jeste li znali da su u vrijeme kada je Jugoslavija bila članica Pokreta nesvrstanih studenti iz drugih zemalja članica, uključujući Mali, dolazili studirati u Jugoslaviju, a neki od njih bili su i aktivni glazbenici?
Pa, zapravo me to i ne iznenađuje. Malijci su oduvijek voljeli otiskivati se u pustolovine! Znam, primjerice, da je Ali Farka svoje prvo putovanje izvan Malija ostvario upravo u Sofiju, u Bugarskoj! Bilo je to 1968., godine kada sam se ja rodio!
Jelka Vukobratović / Glazba.hr