Na koncertu su posjetitelji uživali u skladbi U proljetno jutro za orkestar Francuskinje Lili Boulanger (1893. – 1918.) te jedinom, čuvenom Čajkovskijevu violinskom koncertu.  Simfonijski plesovi, op. 45 Sergeja Rahmanjinova ispunili su drugi dio programa.

 

„Lisinski subotom 8. ožujka počeo je baš osmomartovski, u počast ženama čiji se dan obilježavao. // Podrijetlom ruska princeza, Lili Boulanger imala je tragičnu sudbinu opterećenu Chronovom bolesti, ugasivši se sa samo 24 godine. Za razliku od sestre koja je doživjela duboku starost i slavu, na temelju tek jednog kratkog dijela teško je prosuditi kakva bi autorica postala u zreloj dobi, no njezino je Proljetno jutro, pod utjecajem tada vladajućih impresionista, prikladno uvelo u koncert koji je publika otpratila burnim ovacijama“.  (Jagoda Martinčević, Sedam dana glazbe)  

 

„Maestro David Robertson, sjedokosi gospodin odrješite geste, nabrijao je orkestar prvorazrednih glazbenika do maksimuma, ostvarivši impresivnu tonsku sliku Simfonijskih plesova Sergeja Rahmanjinova u svoj njihovoj raskošnoj imaginaciji, s dakako, skladatelju opsesionantnim motivima Dies irae u dramatičnoj konačnici. Lirsku stranu Rahmanjinova dobili smo u dodatku prelijepoj Rahmanjinovljevoj vokalizaciji. Zvijezda večeri bio je američki guslač Gil Shaham u izvedbi violinskog koncerta Petra Iljiča Čajkovskog. Virtuoznošću pravog majstora i raskošnim muzikalitetom, muzicirao je na Stradivariju Countess Polignac iz 1699. godine i, naravno, digao publiku na noge. Sveto trojstvo savršene svirke, omiljenog autora i bezgrešnog glazbala bilo je prisutno“. (Jagoda Martinčević, Sedam dana glazbe) 

U nedjelju, 9. ožujka, Benjamin Šuran, student 5. godine Muzičke akademije u Zagrebu, pomno je odabrao repertoar i s njim povezane stihove iz Goetheova Fausta i Cerrvantesova Don Quijotea. Stihove su kazivali Matija Major i Petra Težak, a posebnom ugođaju doprinio je i cirkuski umjetnik i akrobat Nikola Mijatović. Sve je bilo u iznimno nadahnutoj režiji Marija Kovača i to zaista spektakularno: zajedno su na pozornici bili i glazbenici i glumci s akrobatom, svi kostimirani, pa i maskirani, s mnogim svjetlosnim i drugim efektima. Publika je imala zaista nesvakidašnji umjetnički doživljaj!

 

U prvom dijelu mladi umjetnik odlučio se za ciklus pjesama Božidara Kunca Smrt karnevala, zatim ciklus Francuza Jacquesa Iberta posvećen Don Quijoteu te sentimentalno obojeni ciklus  Borisa Papandopula Tri ljubavne pjesme. Pratio ga je naš istaknuti pijanist Mario Čopor.

 

Drugi dio počeo je čuvenom, obijesnom napitnicom Mozartova Don Giovannija i njegovom jednako popularnom podoknicom uz zvuke mandoline. Nastavio se dvjema arijama Mefistofela iz Gounodova Fausta (Zlatno tele i Vi koji spavate). Slijedila je također arija Mefistofela Ja sam duh koji sve negira, ali iz istoimene opere Arriga Boita, najpoznatijeg kao velikog libretista, pa i Verdijevih Otella i Falstaffa.

 

Na kraju je publika čula ariju Ralpha Kad plamen ljubavi iz opere Lijepa kći Pertha Georgesa Bizeta te ariju Ni sna ni odmora Princa Igora, iz istoimene opere Aleksandra Borodina, podjednako uspješnog skladatelja i kemičara.

 

Foto: Tomislav Jagar