Američka kantautorica Suzanne Vega 10. srpnja treći put dolazi u Zagreb, a usudio bih se reći - budući da sam gledao oba prijašnja nastupa - da je KD Vatroslava Lisinskog vjerojatno i najbolji prostor za nju dosad u Zagrebu. Sve ostalo prepustit ćemo njoj i publici, ali znamo li o koliko se važnoj i značajnoj glazbenici radi, teško je sumnjati u rezultat koji bi na koncu mogao biti jedno od najljepših koncertnih događaja ovog ljeta.

 

Suzanne Vega izuzetno je promišljena, aktualna i svjesna osoba, čija je karijera od samih početaka označila dotok novog, drukčijeg ženskog pisma i mišljenja u pop-glazbu. Naime, Vega je usprkos slojevitom kantautorskom pismu od samog početka postala primjer uspješne autorice u svjetskim razmjerima, o čemu govori i podatak da je još 1990. napunila malu dvoranu Doma sportova sa suptilnom glazbom koja baš i nije bila namijenjena sportskim dvoranama.

 

PRATI JE GITARIST GERRY LEONARD, GODINAMA POBOČNIK U PRATEĆEM SASTAVU DAVIDA BOWIEJA

 

Što se tiče faktografije oko skorašnjeg koncerta, bitno je spomenuti da je na turneji, kao i onoj iz 2011. kad je nastupila na Gradecu, prati gitarist Gerry Leonard, godinama pobočnik u pratećem sastavu Davida Bowieja na njegovim posljednjim turnejama. Leonard je sjajan, inovativan gitarist koji je u Bowiejevu pratećem bendu nastavio tradiciju istaknutih gitarista poput Roberta Frippa, Adriana Bellewa ili Reevesa Gabrelsa, kojeg smo nedavno u Areni Zagreb gledali kao dio postave The Cure.

 

Dapače, te 2011. mnogi nisu ni shvatili da je Leonard taj koji je odradio fluidne dionice električne gitare podstavljene mnogim zvučnim efektima, fino nadopunjujući vokale i akustičnu gitaru glavne zvijezde programa. I, dakako, njezine pjesme koje su zapravo osnova priče o Suzanne Vega. Na plato pokraj Klovićevih dvora, s noćnim pogledom na osvijetljenu zagrebačku katedralu, Vega je te 2011. stigla u sklopu svoje retrospektivne turneje Close Up. No, završetak je očito bio preran. Uz pratnju Gerryja Leonarda opet se predstavila kao superiorna autorica, prepoznatljiva pjevačica i scenska figura koja impresionira publiku svojim minulim i sadašnjim radom, a tako je i danas kad je pred objavljivanjem novog albuma, a nekoliko novih pjesama premijerno je predstavila tijekom lockdowna.

 

Za skorašnji nastup bitno je reći da se Vega na koncertima predstavlja s drukčijim aranžmanima pjesama od onih poznatih s albuma, kao sugestivna autorica koja svojoj glazbi s godinama otvara nove prostore i zvučne vidike, ali bit uvijek čine njezine poznate pjesme. Suzanne Vega primjer je autorice kojoj su jedna akustična gitara i odlične pjesme iz bogatog zaleđa karijere sasvim dovoljne za nastup. Dodamo li tome i ekspresivan, moćan zvuk Leonardove električne gitare, dobivamo najbolje iz obaju svjetova: kantautorsku podlogu s efektnom nadgradnjom zvuka, što bismo onima manje upućenima najlakše mogli objasniti tezom da bi slično zvučali Bono i The Edge iz U2 kad bi kojim slučajem nastupali kao dvojac.

 

Općepoznate pjesme poput Marlene On The Wall, Solitude Standing, Luka i Tom's Diner redoviti su dio repertoara, ali inovativno prearanžirane za postavu u kojoj glas i gitaru Suzanne Vega ambijentalno podcrtava Leonardova gitara, korištena na sve moguće načine. Mnogi će nakon koncerta otići iz dvorane s usporedbom onoga kako je Leonard svirao na posljednjoj Bowiejevoj turneji 2003., zabilježenoj na DVD-u nastupa u Dublinu. Dapače, Leonard ponekad gitaru koristi i kao perkusivni instrument, recimo u Tom's Diner gdje upravo on dodaje hip-hop ritmiku s originalne studijske snimke.

 

Najveća dinamika njihovih nastupa odvija se upravo između Vege i Leonarda. Sjajan gitarist poznat po volji za istraživanjem zvuka i superiornom korištenju raznih gitarskih efekata sa svojom art-rock optikom odlično nadopunjuje recitativne poeme Suzanne Vega, a sve zajedno zvuči kao najbolje iz obaju svjetova, kantautorske poetike i ambijentalne zvučne nadgradnje. Uostalom, Vega je od 1985., kad je objavila prvi album, postala inspiracija nekima od ponajboljih nadolazećih glazbenica, poput Feist, Lise Loeb ili Aimee Mann koje su snimale albume pomaknutog ugođaja, podjednako zanimljive u sasvim konkretnim pjesmama i eteričnoj realizaciji zvuka. Glazba Suzanne Vega i s albuma u stanju vas je prodrmati rječitim i odlično složenim tekstualnim konstrukcijama koje kao da su izišle iz filmova Roberta Altmana, ponajviše zbog slične preciznosti u opisu unutarnjih dilema autorice i bogatog niza likova u pjesmama. Sve to na koncertu dobiva dodatnu dimenziju izravnog sučeljavanja s publikom, s promijenjenim aranžmanima pjesama i konferansama Suzanne Vega, zbog čega nastup u Lisinskom vrlo vjerojatno može biti poslastica zagrebačke ljetne koncertne sezone.