Novosti
9. svibnja 2025.
„U Europi studenti komponiraju u stilu svojih profesora, u Zagrebu razvijaju vlastiti izričaj“
Šulek nas je naučio da je najvažnije ispeći zanat. Dalje nema bitne razlike, od klasičnog do elektroničkog skladanja, čulo se na okruglom stolu na Muzičkoj akademiji prvoga dana Zagrebačkog glazbenog proljeća. Neki drže da ćemo se vratiti skladanju na klasičnim instrumentima, olovci i papiru.
Profesori kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš, Frano Đurović i Krešimir Seletković odgovarali su jučer na zanimljiva pitanja moderatora, svojih kolega Jelke Vukobratović i Ivana Ćurkovića.
Razgovor nije samo nizao hvalospjeve Stjepanu Šuleku, utemeljitelju modernog Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju Akademije. Naprotiv, u duhu naziva Od Šuleka do danas više se posvetio tome kako se, na Šulekovim temeljima, radilo i radi nakon njega. Čule su se usporedbe naše i stranih akademija, misli o skladanju danas, tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, ali i njihovim ograničenjima.
Mnoge prednosti zagrebačke Akademije
- Kad u Beču slušate studente kompozicije, točno prepoznajete tko im je profesor. U Zagrebu smo uvijek njegovali individualnost, ali na temelju svladanog zanata – rekao je Krešimir Seletković. – Naši profesori osobno rade sa studentom, a vani to čine uglavnom asistenti. Nadalje, studenti u Zagrebu diplomiraju na koncertu s orkestrom, u Europi ne. A baš zato jer smo mali, kod nas se 90 posto novih skladbi i izvede!
Berislav Šipuš kazao je da se u vrijeme njegova studija kompozicije, ’81. – '86., već „ispuhao“ sukob različitih skladateljskih struja. Najžešći je bio šezdesetih, prvih godina Muzičkog biennala Zagreb, kad su avangardisti Milko Kelemen, Ivo Malec i Branimir Sakač bili suprotstavljeni i neoklasicistima poput Šuleka, i pristašama nacionalnog smjera.
Snažni naboj Biennala osamdesetih
- Osamdesete su već bile u znaku snažnog naboja Biennala – nastavio je Šipuš, a Seletković je dodao da je taj festival, koji je 1961. utemeljio Kelemen, odgajao naše glazbenike i izgradio kriterije što jest, a što nije vrijedno u suvremenoj glazbi.
- Nije bilo interneta i nigdje nismo mogli čuti najnovija strujanja u ozbiljnoj glazbi osim na Biennalu. Zato je on veliko Kelemenovo djelo!
Šipuš se nadovezao da je Kelemen, koji je izgradio svjetsku karijeru, volio putovati i da je govorio „nemam ništa, ali proputovao sam svijet“:
- Dok je on putovao svijetom, najveći skladatelji svijeta dolazilii su k nama u Zagreb, zahvaljujući Biennalu!
O današnjoj primijenjenoj i elektroničkoj kompoziciji Frano Đurović je podsjetio da se na Odsjeku njeguje od 90-ih, ali da su one u osnovi jednake klasičnom komponiranju.
Tehnologija lako vodi u hiperprodukciju
- Kompjutor, pa i umjetna inteligencija danas, mogu ubrzati stvar, ali ne smiju postati same sebi svrhom – rekao je Mladen Tarbuk. - Oni lako dovedu do hiperprodukcije. Mislim da ćemo se vraćati skladanju na instrumentu i olovci i papiru! Napokon, umjetna inteligencija na neki način zaglupljuje ljude jer od njih traži manje napora. Nekim današnjim studentima jedina istina je glazba koju nađu na internetu, umjesto da im je osnova proučavanje partitura – kazao je Tarbuk i nastavio:
- Skladatelj treba naučiti sve o klasičnim instrumentima i o instrumentaciji. Uz tehnologiju, a pogotovo umjetnu inteligenciju, svaka šuša može komponirati i zato se u svijetu susreću zanatski loše skladbe. Takvih je puno bilo i na zadnjem Biennalu. Zato smo mi na zagrebačkoj Akademiji tvrdokorni u tome da se teorija glazbe, kontrapunkt, orkestracija i sve ostalo mora temeljito svladati. To nas je naučio Šulek i zato ga je i cijenio i Kelemen!
I rukopis skladatelja je važan
Tarbuk je istaknuo, a složili su se i drugi, da je važno studirati i autografe jer se čak iz rukopisa skladatelja može shvatiti čime se vodio dok je stvarao.
Berislav Šipuš je naglasio da se na Odsjeku ipak traži da studenti drže korak s vremenom:
- Profesori kod kojih smo mi studirali, Marko Ruždjak, Davorin Kempf, Frano Parać, na vrijeme su uveli i elektroničku glazbu, a studij kompozicije se još od vremena profesora Stanka Horvata demokratizirao. Nijedan njegov učenik nije bio „mali Horvat“, nego vlastita individua. Drago mi je da studenti danas preko Erasmusa idu na razmjenu van. Kad sam kod profesora Horvata htio nastaviti i magisterij, odbio me: „Ni govora! Idi negdje drugdje, da naučiš još nešto novo!“
Uspješni odmetnici
Još je mnogo zanimljivog rečeno o odnosu student kompozicije – profesor. Neki uopće na prihvate poglede profesora pa se raziđu. Ali to ne mora biti loše.
- Tomislav Uhlik je odustao od studija kod Stanka Horvata, ali je uspio. Izgradio je svoj stil prema svojem habitusu – podsjetio je Šipuš.
Krešimir Seletković pohvalio je internet kao „prozor u svijet“ putem kojeg studenti i skladatelji mogu čuti bilo koju novu kompoziciju na svijetu, a Frano Đurović je podvukao da je Ennio Morricone, prije nego što se proslavio“klasicističkom“ filmskom glazbom, završio studij kompozicije i pisao sjajne avangardne skladbe. Možda je na kraju ipak prevagnuo „tržišni“ moment...
- Ljudski je mijenjati se i to smatram normalnim i kod svojih studenata – zaključio je Frano Đurović.
Blistava večer studenata
Prije početka okruglog stola, minijature inspirirane Šulekom koje su napisali studenti kompozicije izveli su njihovi kolege. Pijanistica Marta Bešlić odsvirala je skladbu Thinking of... koju je skladao Vigo Kovačić. Ana Labazan Brajša izvela je KrePsov ciklus, hommage à Stjepan Šulek za violinu solo Ivana Hlebića, a pijanist Lovro Žagar Omaggio za glasovir solo Ivana Makara.
Večernji koncert u dvorani Blagoje Bersa, nazvan Stjepan Šulek: Hommage, donio je skladbe Šuleka, Borisa Papandopula i Brune Bjelinskog, također u izvedbi studenata Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
foto: Tomislav Jagar