Ovacijama nije bilo kraja – publika ciklusa Lisinski subotom oduševljena je jednim od najiščekivanijih koncerata ove sezone, jer ovo nije bio samo još jedan u nizu koncerata u kojem gostuje svjetski vrh klasične glazbe, bili su to nezaboravni trenutci uz ambiciozne i fantastično raspoložene glazbenike koji svojim umijećem odvode stvar na još višu, riječima neopisivu, razinu.

 

I premda je manchersterski Bridgewater Hall njihov primarni dom, Royal Albert Hall ljetna rezidencija, najpoznatije svjetske pozornice svakodnevica, Lisinski je očito Filharmoniji BBC-ja, među svima, posebno prirastao srcu. Tradicionalna britanska kvaliteta prožeta elegancijom uz genijalnog je maestra Storgardsa oduševljenjem ispunila svaku poru Dvorane. Brittenova Jednostavna simfonija, op. 4 te Brucknerova Šesta simfonija u A-duru, WAB 106 izvukle su ono najbolje iz energičnog orkestra koji je uživao u svakoj odsviranoj noti. Ne postoji emocija koju te večeri nisu prenijeli, kao ni trenutak koji svirački nisu u potpunosti proživjeli - orkestralni perfekcionizam na najvišoj razini. Maestro Storgards na pozornici Lisinskog ostavio je posljednji atom snage, osvojio je srca publike specifičnim stilom kojim od orkestra dobiva točno onaj odgovor koji je poželio čuti, oslanjajući se pritom na svaki detalj velikih djela čiji je još veći poznavatelj, ali i obožavatelj.

 

Kian Soltani trenutno je jedan od najtraženijih klasičnih glazbenika mlađe generacije – violončelistička zvijezda za koju se ponosno može reći kako je njegova uspješna karijera lansirana upravo iz Lisinskog, gdje je 2012. trijumfirao kao pobjednik Međunarodnog violončelističkog natjecanja Antonio Janigro. U međuvremenu je osvojio sve najveće svjetske pozornice, nastupio s najznačajnijim orkestrima te dobio ekskluzivni ugovor s Deutsche Grammophonom, a njegovo je osvajanje svjetskog vrha sa samo dvadeset i sedam godina inspiriralo mnoge mlade glazbenike, dok je on svoju generaciju upoznao s ljepotom klasične glazbe, zbog čega sve više mladih s velikom radoznalošću posjećuje njegove nastupe.

 

Bečka elegancija prožeta orijentalnom strašću, najjednostavniji je opis njegova sviračkog stila, dok istančana tehnika uz neizmjeran perfekcionizam, koji je sasvim prirodan, ostavlja bez daha. Savršena komunikacija s orkestrom i dirigentom koji ga naprosto obožavaju i ne mogu sakriti oduševljenje što pozornicu dijele s furioznim mladim glazbenikom čija je izvedba rame uz rame onima najvećih majstora zanata. Neizmjeran šarm i pozitivna energija, veliki osmijeh na licu otkrio je iskreno uživanje u Haydnovom Drugom koncertu za violončelo i orkestar u D-duru, op. 101 uz žestoki rokerski stav koji izvire iz njegove najdublje srži, na površini obavijen velom svježine mladenačkog poleta. Svaka odsvirana nota savršeno je rezonirala prostorom, što je dodatna potvrda umjetnikova ushićenja zbog velikog povratka na pozornicu Lisinskog. Čarobna gradacija zvuka i lakoća kontrole, ali i solističke dominacije, uz čvrste virtuozne trenutke otkrile su kako Soltani uistinu posjeduje predispozicije budućih legendarnih razmjera, dokazujući se kao legitimni nasljednik svih najvećih majstora violončela, uz veliku dozu ponosa što ga počeci i emocije posebno vežu za pozornicu Lisinskog. Dva dodatka, od kojih je jedan njegov maestralan skladateljski poduhvat, Persian Fire Dance, zaradila su gromoglasan pljesak kojim je zagrebačka publika jasno dala do znanja da ga teška srca pušta da siđe s pozornice, uz veliku nadu u što skoriji povratak.

 

Ciklus Lisinski subotom nastavlja se 9. studenoga uz mlade nade Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, predvođene maestrom Mladenom Tarbukom i veliko slavlje izvedbom Beethovenove Devete simfonije u d-molu, op. 125.