Pat Metheny stari je znanac hrvatske publike. Nevjerojatno, ali prvi je put nastupio u Zagrebu još krajem sedamdesetih, na Muzičkom salonu SC-a, u vrijeme kad je tek postao jedna od perjanica tek stasale njemačke diskografske kuće ECM. Iako još vrlo mlad, već je tada bio svjetska zvijezda. I ne samo to već su ga tada smatrali vizionarom koji je svojim instrumentom, gitarom, krenuo u neke sasvim nove vode. Nema puno glazbenika u povijesti jazza koje ćete nakon nekoliko taktova odmah prepoznati, bez obzira na to sviraju li ono što znate otprije ili nešto sasvim novo. Metheny je takav glazbenik. U njegovu čudesnom umijeću isprepliću se i virtuozna tehnika i širok dijapazon smjerova koje istražuje svojim skladbama, ali i erudicija i dosjetljivost koji su toliko važni u jazzu. Metheny u svojoj karijeri kontinuirano niže Grammyje i došao je do brojke 20 (posljednji put kad je nastupio u Zagrebu, u Studentskom centru 2011. s trijem, imao ih je 18). No, on je glazbenik koji je s 19 godina već predavao na Berkleeju i svirao s Gary Burton kvartetom! Nakon toga je oformio grupu s kojom je izvanredno uspješno gostovao posvuda, a ono što je svirao rado se slušalo i među jazzistima i među rockerima, od klubova do stadiona.

 

Nikad se nije smirio u nekom od stilova u kojima se okušavao, nizao je sasvim raznorodne projekte i svirao u kojekakvim sastavima, duetima, trijima, kvartetima i kvintetima, ali uvijek s vrhunskim glazbenicima. Od Jaca Pastoriusa i Ornettea Colemana, preko Chicka Goreae, Davea Hollanda, Roya Haynesa, Keitha Jarretta, Eberharda Webera i Brada Mehldaua do nebrojeno mnogo drugih svjetskih jazz zvijezda, kao i mlađih glazbenika koje bi pronašao dok su još bili u usponu. Koncert kvarteta Pata Metheneya, koji se najavljuje u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 2. lipnja, ponudit će presjek njegove karijere. Godinama već proces ide ovako: napišem neku glazbu, to snimim i onda krenem na turneju, kaže Metheny. Ovaj put ćemo drugačije. Naime, postao sam svjestan da sam napisao jako puno glazbe koju godinama gotovo uopće nisam izvodio. Sada sam složio, mislim, zanimljivu grupu koja sve te stare materijale može ne samo svirati, nego i s vremenom sigurno pretvoriti u nešto novo. Sa Methenyjem dolazi zanimljivo društvance. Najjači i najpoznatiji od njih svakako je Antonio Sanchez, danas jedan od najboljih bubnjara svijeta, kojega smo imali prilike čuti u Rovinju 2011. s Novim kvartetom Garyja Burtona. Godinu kasnije došao je i u Zagreb, s Ali Star Quintetom američkog pijanista Kennyja Wernera. Sanchez je prije dvije godine u Oscarom nagrađenom filmu Birdman izveo veličanstven solo na bubnjevima kao jednu od najzanimljivijih kompozicija na bubnjevima uopće.

 

Dodajmo još i to da je on zagrebački zet, suprug Tihane Pavelić, već dugo Njujorčanke, koja tamo živi i pjeva kao Thana Alexa. Na klaviru je mladi Velšanin Gwilym Simcock, danas već etabliran, koji je još kao zvijezda u usponu 2009. nastupio u zagrebačkom malom Lisinskom otvorivši 19. proljetnu reviju jazza Antuna Tomislava Šabana. Metheny je Simcocka zapazio u Londonu, nakon nekoliko godina konačno uspio pronaći vremena da zasviraju zajedno i otad ga ne pušta. Možda najzanimljiviji Methenyjev odabir u ovom sastavu je malezijska kontrabasistica Linda Oh, koja posljednjih desetak godina svira po njujorškim klubovima s Joeom Lovanom, Daveom Douglasom i sličnima. No, čak i nju znamo. Sjetit će se oni koji su bili na zadnjem koncertu Anat Cohen u Zagrebu, 2014. u ZeKaeM-u, u posljednjoj sezoni VIP Zagreb Jazz Festivala. Naime, upravo je ona svojim izvrsnim i to ne baš kratkim solom na kontrabasu otvorila taj koncert, kao jedan od najboljih u toj uistinu legendarnoj sezoni. Svi oni, kaže Metheny, sjajno slušaju i komuniciraju. Dakle, blizu smo nečega što bismo mogli nazvati jazz dream teamom: jedan stari, neumorni lisac, s monumentalnom diskografijom i oko 20 milijuna prodanih albuma, kojemu će ritam držati danas najtraženiji bubnjar na svijetu, s mladim pijanistom koji grize i ne preže ni od čega, pa ni doticaja s klasikom, i s egzotičnom basisticom koja dokazuje kako Esperanza Spalding nije jedina ženska bas zvijezda na svjetskom jazz nebu. Pat Metheny i dalje je i u formi i u punom naponu stvaralaštva. Njegov Unity Band posljednjih je godina nanizao fantastične koncerte koji se mogu pogledati i na DVD-u Unity Sessions. A u svojoj šezdeset i trećoj on, evo, još jednim novim sastavom samo potvrđuje da niti ne pomišlja na status veterana. 

 

(Izvor: Jutarnji list)