Novosti
17. studenoga 2025.
Zagrebački solisti i Steven Isserlis oduševili publiku svirkom i riječima o Zagrebu i Antoniju Janigru
Možda najneobičniji čelist današnjice svirao je na Stradivarijevu instrumentu nevjerojatnog tona, istaknula je Jagoda Martinčević uz obilje pohvala za koncert u ciklusu 'Lisinski subotom'.
U emisiji Hrvatskog radija Sedam dana glazbe istaknula je Isserlisovu svestranost – on je solist, skladatelj, dirigent, pedagog, organizator, istraživač i pisac popularnih knjiga za djecu, poput Zašto je Beethoven bacio varivo i Zašto je Händel mahao perikom.
„Isserlis svira savršeno, zaneseno, strasno i perfektno, s nevjerojatnim tonom instrumenta koji nas je najprije prenio u doba Carla Phillipa Emanuela Bacha“, rekla je Jagoda Martinčević i dodala da je to duboko emocionalna glazba, nevjerojatno lijepa u dinamskim rasponima, melodična i privlačna.
„Razbarušeni Isserlis, ne samo bujnom kosom nego i rukama zaustavljenima u trenutku u zraku, doista je ne samo savršen svirač nego i glazbenik stvaralačke inteligencije“, dodala je.
Posve drukčijim senzibilitetom Isserlis je ovladao suvremenom skladbom Vječno sjećanje iz pera svog sunarodnjaka Sira Johna Tavenera (1944. – 2013.), skladatelja duhovne glazbe, nastavila je muzikologinja i naglasila da je to djelo meditacija o čovjekovu božanskom podrijetlu.
„Zagrebački solisti, dijelom u novom sastavu, bili su zahvalni i muzikalni partneri, ujednačeni u svim parametrima dviju tako različitih skladbi, a svoj su nemali današnji kapacitet odnjegovanih komornih muzičara pokazali i u izvedbama Šeste simfonije u d-molu Luigija Boccherinija, programskog naslova Đavolja kuća, što je onaj tko si želi to predočiti, mogao i osjetiti“, dodala je i na kraju istaknula finale koncerta, s Divertimentom za gudače Béle Bartóka, „šarolikim, uvijek šarmantnim, ali i vrlo teškim djelom, jednim od onih s kojima su generacije članova Ansambla osvajale svijet“.
Razgovor s umjetnicima nakon koncerta vodila je muzikologinja Gordana Krpan.
„Sve što smo večeras svirali velik je izazov“, rekao je Sreten Krstić, već duže od desetljeća prva violina Zagrebačkih solista.
Steven Isserlis naglasio je da je C. Ph. E. Bach napisao tri koncerta za violončelo. Kazao je da je John Tavener, s kojim je prijateljevao i koji je za njega skladao sedam djela, kao osoba volio ostavljati dojam mističnosti, ali zapravo nije bio takav. Istaknuo je vrlo živahan srednji dio Tavenerove skladbe, koji u šali zove – „magareći dio“.
„Dok bih kod kuće vježbao, moj dvogodišnji sinčić bi na zvukove tog dijela odmah veselo dojurio i počeo jahati svoju igračku-magarca“, objasnio je raspoloženi umjetnik.
Na pitanje što ga u sjajnoj karijeri, u kojoj je desetljećima bio koncertni majstor Münchenske filharmonije, najviše veseli, maestro Sreten Krstić je, pak, kao iz topa ispalio: „Dolazak u Zagreb!“ I dobio spontani pljesak.
„Na München i Zagreb sam najviše ponosan i sretan. Zagrebački solisti su mi od djetinjstva omiljeni ansambl, a najveća ljubav mi je komorni orkesta; rad u Zagrebu je ispunjenje mojih najvećih snova“, objasnio je maestro i izmamio još jedan aplauz.
Steven Isserlis je objasnio da je Stradivarijevo violončelo, na kojem je nastupio, staro 299 godina i da pripada Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu.
„Da, vjerojatno je to najbolji instrument na kojem sam svirao, ali kad izvodim suvremeni repertoar, uzimam drugo violončelo.“
„Ja sviram na violini Nicolòa Gagliana iz 1760. godine koja je, srećom, moje vlasništvo“, odgovorio je na isto pitanje Sreten Krstić i dodao ne skidajući širok osmijeh: „Neki investiraju u kuću, a ja sam kupio instrument!“
„Maestro Isserlis, toliko ste postigli, priželjkujete li još nešto?", upitala je Gordana Krpan.
„Današnju večeru, u restoranu čija se kuhinja zatvara već u 22 sata", ispalio je šaljivi gost, a onda nastavio ozbiljno: „S prijateljima bih želio snimiti nekoliko posebnih komornih djela, osobito od Roberta Schumanna, kojeg obožavam!"
Na kraju je samoinicijativno spomenuo osnivača Zagrebačkih solista, Antonija Janigra, s kojim je radio sredinom 1970-ih. Iznimno ga cijeni i zato je sretan što je u subotu napokon nastupio s ansamblom koji je on utemeljio.
Kazao je da je maestro Janigro tada, kad ga je upoznao, bio u teškoj privatnoj situaciji, zbog koje se morao vratiti u Italiju, ali da je iznimno volio Zagreb.
„U Zagrebu je bio jako sretan!" posvjedočio je Steven Isserlis.
foto: Tomislav Jagar