Voditelj ansambla Krunoslav Marić ispričao je bogatu povijest, ali i anegdote članova s brojnih putovanja drugog najstarijeg glazbenog ansambla na svijetu.

 

Glazbeni ansambl Zagrebački solisti obilježava 70. sezonu koja je započela 2023. i 70 godina od prvog koncerta davne 1954. Kako kaže voditelj ansambla Krunoslav Marić, ta brojka 70 izuzetno je ozbiljna:

„Spomenut ću samo da je ansambl Zagrebačkih solista drugi najstariji takav ansambl na svijetu. Od nas su stariji samo I Musici di Roma, a ja u šali ponekad kažem da smo mi stariji i od njih s obzirom na to da puno više sviramo. Podsjetit ću da je ansambl do sada odsvirao više od 4000 koncerata na svim kontinentima i u prestižnim dvoranama, da je surađivao s vrhunskim umjetnicima. Zagrebački solisti imali su najprodavaniju ploču klasične glazbe u 1980-im godinama – 'Četiri godišnja doba' Antonija Vivaldija, originalno napisana za violinu, no u ovom slučaju solist na flauti bio je sir James Galway. Zagrebački solisti redovno su gostovali u Musikvereinu u Beču i Carnegie Hallu u New Yorku, a svjetski tisak svrstavao ih je u sam svjetski glazbeni vrh. Međutim, i ova generacija ima velikih uspjeha, kao što su koncerti u svim važnijim glazbenim centrima u Europi te suradnja s iznimnim glazbenicima koji rado sviraju s nama i rado dolaze u Zagreb. No volio bih ipak zahvaliti svim generacijama Zagrebačkih solista, od osnivača Antonia Janigra koji je uz veliko znanje i umjetničku karizmu imao viziju i htijenje, pa preko ostalih glazbenika koji su ostavili neizbrisiv trag u povijest ansambla. Istaknut ću ovdje Dragutina Hrdjoka, prvoga koncertnog majstora ansambla, ali posebno želim istaknuti Tonka Ninića. Moje mišljenje je da je ansambl imao vrhunac upravo u vrijeme Tonka Ninića.“

 

MARIĆ SMATRA DA SE ANSAMBL u vrijeme velikog Tonka Ninića promijenio. Naime, Antonio Janigro je dirigirao ansamblom, no od Ninića ansambl je počeo voditi koncertni majstor.

„Držim da je upravo taj period oblikovao ansambl, a koliko su Solisti tada bili popularni, svjedoči i izuzetan broj ansambala u svijetu koji su osnovani po uzoru na Zagrebačke soliste, to je na našu sreću vidljivo i danas jer svjedočimo izuzetnoj popularnosti i nastavku uspješnog niza ansambla. Na kraju I Musici su stariji, no Zagrebački solisti su, usuđujem se reći, ipak oni koji su po mnogočemu važniji i pridonijeli su popularizaciji ovog vida muziciranja u svijetu. Vrijedno je spomenuti i ostale koncertne majstore koji su svoju vještinu, znanje i talent ugradili u uspjeh ansambla pa ću tako spomenuti Anđelka Krpana, Borivoja Martinića Jerčića i naravno, našeg trenutačnog koncertnog majstora Sretena Krstića. Volim reći da svim članovima Zagrebačkih solista upravo ta tradicija i ljubav prema glazbi koju smo naslijedili daju snagu i motivaciju za daljnje uspjehe. Nadamo se samo da ćemo zaslužiti i da generacije iza nas imaju nešto lijepoga reći o nama. Možda je sve to što sam i naveo karakteristično samo za nas i zato jesmo prepoznati, jer svaki član Zagrebačkih solista zna gdje je došao i tko je tu bio prije njega i svi imamo jedan cilj, a taj je da glazbom i poštenim radom ostavimo neki trag za one koji će doći iza nas.“

 

Cijela ova sezona za Zagrebačke soliste je slavljenička, sviraju brojne koncerte, a u Velikoj dvorani Lisinski 24. veljače nastupit će s violinistom Julianom Rachlinom, što je njihova prva suradnja. Sezona koja se održava u Maloj dvorani Lisinski iznimno je posjećena, ali sezona se odvija i u Ozlju jer su Solisti ove godine uz potporu Ministarstva kulture i medija ostvarili i ciklus koncerata Ozaljski glazbeni krug, ali održat će još nekoliko koncerata na različitim lokacijama u Zagrebu, na tržnici Dolac, platou Mamutice i u Narodnom sveučilištu Dubrava.

 

Mnogo je sjajnih glazbenika surađivalo s ansamblom, govori Krunoslav Marić:

„Imamo vrlo plodonosnu suradnju s francuskim violončelistom Marcom Coppeyem, snimili smo iznimno uspješan nosač zvuka s virtuozom na gitari Pepeom Romerom, često surađivali i s Ivom Pogorelićem, u pamćenju će ostati i suradnja s virtuozom na violini Rayem Chenom. Meni je jako draga suradnja bila prošlogodišnja, s Giuseppeom Gibbonijem, pobjednikom natjecanja Niccolo Paganini koji je došao u Zagreb sa svojom violinom Guarnieri. Ove godine u sezoni imamo glazbenike kao što su Roman Patkolo, virtuoz na kontrabasu, pa Isabel Moretti, jedna od najcjenjenijih harfistica danas, a upravo ovih dana sviramo s Ramonom Ortegom, sjajnim oboistom iz Münchena, svirali smo s našim baritonom velike internacionalne karijere Krešimirom Stražancem, a dolazi nam Martina Filjak, istaknuta pijanistica svjetske karijere i odnedavno i umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara. Usudio bih se reći da su Igre stožerni festival u Hrvatskoj, ali i šire, a zanimljivo je kako su Zagrebački solisti imali put koji se uvelike ispreplitao s Igrama. Ansambl je na Igrama odsvirao više od stotinu koncerata. Surađivat ćemo još s istaknutim violončelistom Julianom Steckelom, a naša sezona završit će s Ilyom Gringoltsom, vodećim violinistom današnjice. Planiranje sezone i solista koji sviraju uz ansambl jedan su važan faktor u djelatnosti ansambla pa smo mi uz jedno glazbeno tijelo ipak i važni organizatori, nadam se za kulturni život našega grada i domovine.“

 

REPERTOAR ANSAMBLA JE IZNIMNO ŠIROK, od majstora ranog baroka pa sve do suvremenih djela. Dolaskom Sretena Krstića na mjesto koncertnog majstora ansambl je doživio i renesansu po pitanju interpretiranja glazbe koja nije nužno napisana za gudače. Krstić je obradio mnoge skladbe, ali kao kuriozitet Marić navodi izvedbu Beethovenove Pete simfonije mjesec dana nakon potresa u Zagrebu, u Palači HAZU-a. Zagrebački solisti izvodili su i druge glazbene žanrove, primjerice imali su vrlo uspješnu turneju s 2Cellos i Amirom Medunjanin: 

 

„To sve čini Zagrebačke soliste posebnima i nisam siguran da ijedan ansambl na svijetu može na vrlo visokoj razini izvoditi umjetničku glazbu, a onda nakon nekoliko dana svirati turneju i puniti arene po Europi. Isto tako, nije prošla nijedna koncertna sezona, a da u njoj nije bilo praizvedeno barem jedno djelo suvremenog hrvatskog skladatelja, i ne da smo ta djela praizvodili u Zagrebu, nego smo ih svirali u inozemstvu, pa su tako Zagrebački solisti izravno zaslužni za populariziranje Kelemenovih Koncertantnih improvizacija, a to je samo jedan primjer kako smo pridonijeli hrvatskoj glazbi i kulturi. Ovdje posebno želim naglasiti suradnju Zagrebačkih solista i akademika Frane Paraća, jednog od vodećih hrvatskih skladatelja. Ta suradnja traje dugi niz godina, akademik Parać je Zagrebačkim solistima posvetio gotovo čitav svoj opus skladbi napisanih za gudače, pa nam je iznimna čast što ćemo na našem jubilarnom koncertu praizvesti još jedno njegovo djelo, Musica Barocchiana.“

 

Antonio Janigro, slavni talijanski čelist i dirigent, davne 1953. osnovao je Zagrebačke soliste, pa je Marić pojasnio koji su bili razlozi za to i s kojim ciljem je ansambl osnovan. Vjeruje da je cilj isključivo bio imati mogućnost interpretirati veliku glazbu:

„Spomenuo sam već korelaciju između protoka vremena i stvaranja glazbe, ali kad glazbenik osjeti da je uspio usporiti vremenski protok neobjašnjivom snagom glazbe, taj osjećaj ne prolazi i mi smo poput ovisnika, želimo taj čarobni trenutak iskusiti svaki put kada sviramo, a kad uspijemo, znamo da je to osjetila i publika. Vjerujem da je to htio i Janigro i u tome je itekako uspio!“

 

VODITELJ ZAGREBAČKIH SOLISTA KAŽE da su članovi ansambla jedna vrlo homogena skupina ljudi jer drukčije ne bi ni uspjeli. Ipak velik dio vremena provode zajedno i većina tog vremena protječe u lijepim iskustvima. Sami voze kad idu na koncerte za koje nije potreban zračni prijevoz, a u tim kombijima puno je smijeha i puno priča, kaže Marić. Svi se oni jako dobro poznaju, no ipak ne bi prepričavao tuđe anegdote pa će reći neke svoje:

„Za mene se vežu dvije zanimljive anegdote i obje su vezane za autocestu. Prva je poznata u ansamblu pod nazivom 'alpski škampi', a dogodila se na autocesti pokraj Salzburga kad sam ja, tada friški član ansambla, uočio zanimljivu ponudu u restoranu. Čak mi je i cijena za porciju škampi bila prilično povoljna, pa sam onako velikog apetita dupkom napunio tanjur svježim alpskim škampima, ali kada sam trebao platiti shvatio sam da se ona povoljna cijena tiče jednog škampa, a ne porcije. Platio sam tu pozamašnu cifru, ipak vrijednu tolikog novca jer gdje bi škampi bili svježiji nego na autocesti - i to u Alpama - i s velikim zadovoljstvom pojeo skupi obrok. Od tada uvijek tamo stanemo da si kupim, ovaj put, jedan alpski škamp. Druga moja anegdota poznata je kao 'pozdrav palim naočalama', a dogodila se negdje na autocesti oko Bologne. Tada sam već bio iskusan i puno pametniji. Pri brzini od 130 km/h pri pretjecanju kroz prozor kombija nagnuo sam se kako bih drugom našem kombiju rukama i gestom pokazao da mi ipak imamo bržeg i boljeg vozača, no vjetar je otpuhao moje naočale te se od onda, kada god prolazimo oko Bologne, poklonimo palim naočalama. Na svu sreću, u Italiji imaju dobre optike pa sam mogao svirati koncert, no nasmijao sam kolege i dokazao kako je vozač našeg kombija kudikamo bolji od njihova. Vjerujte, to je jako bitna rasprava kod nas kada putujemo. I danas se tome smijemo!“

 

IAKO SU ZAGREBAČKI SOLISTI IZNIMNO USPJEŠNI, s brojnim nastupima u svojoj 70 godina dugoj povijesti, uvijek je pitanje koliko je danas cijenjen jedan takav ansambl klasične glazbe. Marić kaže da je najlakše reći da se ne cijeni glazba, da se ne cijene umjetnici, najlakše je isticati negativne strane.

 

„Mislim da se na negativnosti ne treba obazirati, već gledati kako napredovati i postići svojim rezultatima poziciju u društvu. Smatram da smo cijenjeni, ali da trebamo još raditi na tome kako bismo postali još priznatiji za posao kojim se bavimo. Želim istaknuti jednu nepobitnu činjenicu - Zagrebačkih solista ne bi bilo da nema Grada Zagreba, da nema ljudi koji su prepoznali i prepoznaju naš rad i zbog toga, moram istaknuti, iznimno smo sretni. Iz godine u godinu vidimo da se naš pošten i iskren rad prepoznaje, što posebno dolazi do izražaja ove godine kada je vidljivo povećano financiranje za ukupnu kulturu u gradu pa tako i za ansambl. Zahvalni smo našem gradu i ponosni na to što je gradonačelnik pokrovitelj ove naše jubilarne 70. koncertne sezone. No moram istaknuti i podršku Ministarstva kulture i medija koje je uz nas bilo svih ovih godina i neću se nikada umoriti u zahvali Ministarstvu koje se izborilo za to da glazbenici mogu svirati makar s vrlo malo publike za vrijeme pandemije, ta odluka nas je doslovno spasila!“

 

Kao misiju Zagrebačkih solista Krunoslav Marić vidi izvrsnost i pokretačku inicijativu. Ansambl vidi kao predvodnike i smatra da su zbog toga važni i moraju biti važni za zagrebačku i hrvatsku kulturu:

„Uz interes publike i kolega glazbenika, naše koncerte često prenose i nacionalne TV kuće i to te izniman interes organizatora koncerata svjedoči o tome da smo i sada neizostavan dio glazbenog života u zemlji i inozemstvu. Ansambl godišnje odsvira više od 60 koncerata, usuđujem se reći da je ta brojka možda i najveća u dosadašnjoj povijesti ansambla, a ona govori upravo o interesu i važnosti ansambla koji on ima danas. Kad govorim o koncertima, moram se dotaknuti i jednog problema, a to je sada zaista velik manjak koncertnih prostora u Zagrebu. Nadamo se kako ćemo uskoro vidjeti završetak obnove kultne dvorane Hrvatskog glazbenog zavoda koja nam svima nedostaje, ali ipak u Zagrebu imamo jednu iznimnu dvoranu, a to je Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Ona je, to volim reći, za nas prozor u svijet jer Lisinski je uvijek imao sjajne programe, a na našu sreću to ima i danas. Uz činjenicu da iste godine slavimo jubileje - Dvorana 50, a mi 70 godina - vežu nas i mnoge sjajne i uspješne suradnje, ali veže nas i Ivo Vuljević, prvi ravnatelj dvorane i, uz maestra Janigra i Stjepana Aranjoša, jedan od osnivača ansambla.“

 

ZAGREBAČKI SOLISTI TRENUTAČNO IMAJU 12 STALNIH članova i dvojicu glazbenika na probnom roku. U posljednje vrijeme imali su nekoliko audicija i Marić ističe da je razina na tim audicijama bila iznimno visoka, što vidi kao kompliment ansamblu. „Za Soliste je audicija dugotrajniji proces“, ističe Marić. U ansamblu svaki član ima neko zaduženje i svi su odgovorni za rad ansambla: „Ansambl je sastavljen od iznimnih glazbenika koji imaju izuzetna umjetnička i pedagoška postignuća. Uz Sretena Krstića i mene, ansambl čine Saki Kodama, Mislav Pavlin, Davor Philips i Ivan Novine na violinama, Hrvoje Philips i Tajana Škorić na violama, Luka Galuf i Vid Veljak na violončelima i Antal Papp na kontrabasu. Kolege za koje se nadamo da će nam se uskoro pridružiti kao stalni članovi su Marko Glogović i Zvonimir Krpan, a naš čembalist je Mario Penzar. Volio bih, kada govorimo o članovima, spomenuti i kolege iz ureda, prije svega tu je naša izvršna producentica Marija Tonković, ona je nužna i ključna karika u svom našem radu jer sve te koncerte treba i realizirati, sve te glazbenike dovesti i sve te programe i natječaje napisati, zatim naš suradnik za marketing Mato Rajić koji i stoji iza ideje o koncertu na Dolcu, te naša producentica Edita Kolovrat koja za nas priprema sve materijale i programe i pazi na redovan rad ansambla. Svi mi smo Zagrebački solisti i svatko od nas je zaslužan za rad i uspjeh ovog ansambla.“

 

Budući da je važno da u Zagrebačkim solistima sviraju samo oni najbolji, nužno je i praćenje onih koji dolaze. Posljednjih godina zagrebačka Muzička akademija zaista je vrlo aktivna, puno se radi i surađuje s drugim glazbenim institucijama, ali i umjetničkim akademijama. Slično je i sa Zagrebačkim solistima:

 

„Suradnja s Muzičkom akademijom izuzetno je bitna za nas. Ona je rasadnik nekih novih članova ansambla, novih kolega i nove publike. Mi izuzetno surađujemo s Muzičkom akademijom koja za mandata dekana Lešnika uistinu ima razgranatu djelatnost i izvrsne rezultate. Napomenut ću kako je još dekan Janjanin pokrenuo suradnju s drugim umjetničkim akademijama i kako smo imali i izuzetnu suradnju i s dekanom Cikojevićem s kojim smo i dogovorili već tradicionalni koncert u siječnju, kada studenti Muzičke akademije na temelju položene audicije sviraju kao solisti s ansamblom. No posebnost tog koncerta je i sama posljednja točka na programu koncerta, kad s nama za pult sjednu studenti gudačkog odjela Akademije i kad zajedno sviramo neko od remek-djela glazbene literature. To je doista dirljiv i lijep prizor i siguran sam da to iskustvo puno znači studentima, a nas motivira i daje nam novi polet.“

 

I za kraj, Marić se dotaknuo budućnosti Zagrebačkih solista. Kaže da je planova mnogo. No najvažniji planovi ansambla su stvarati glazbu, uživati u glazbenom fluidu ignorirajući vremenski protok, tu čaroliju prenijeti publici i vidjeti novu generaciju Solista, još bolju i uspješniju. 

 

Izvor: Tamara Borić, Nacional

Foto: zagrebacki-solisti.com