Ruska škola i danas je neodoljiv mamac za publiku , što se pokazalo u subotu, 19. studenog, kad je, uz gotovo u potpunosti ispunjenu Veliku dvoranu, Lisinski odlučio dodatnih dvjestotinjak stolaca smjestiti na pozornicu. A na njoj – dvanaest pjevača i njihov voditelj – Zbor ruske patrijaršije iz Moskve.

 

Anatolij Grindenko je 1983. Zbor utemeljio (i do danas ga vodi) sa svrhom obnove starocrkvenoga zborskog pjevanja i njegova povratka u liturgiju. Proizašlo iz bizantske tradicije, a razvijajući se u okvirima istočnog obreda, distancirano od utjecaja sa Zapada, starocrkveno rusko pjevanje uvelike se razlikuje od europske duhovne glazbe. U to se mogla uvjeriti publika na koncertu ciklusa Lisinski subotom, gdje je prvi dio, osim zadnje skladbe ukrajinskoga skladatelja Dmitrija Bortnjanskog, bio posvećen božićnim duhovnim i svjetovnim napjevima anonimnih autora 16. i 17. stoljeća.

U interpretativnom su pogledu najuspjelija bila Neprohodna vrata Dmitrija Bortnjanskog. Prije ruskih narodnih pjesama iz 19. stoljeća s kojima je koncert završio izvedene su dvije ukrajinske božićne pjesme.

 

(Izvor: Vijenac)