Događanja

PASCAL ROPHÉ, dirigent
EVA GEVORGYAN, klavir

 

Ivan Josip Skender: Phantasmagoria
Aleksandar Skrjabin: Koncert za klavir i orkestar u fis-molu, op. 20
Petar Iljič Čajkovski: 5. simfonija u e-molu, op. 64

 

Phantasmagoria naziv je skladbe Ivana Josipa Skendera, čije je stvaralaštvo u ovoj i protekloj sezoni u fokusu ansambala HRT-a, u sklopu njegove skladateljske rezidencije. Naziv se odnosi na nepredvidljivi, bajkoviti svijet snova, u kojemu se slike, zvukovi i ozračja neprestano pojavljuju, mijenjaju i nestaju poput prizora u nemirnom snu. Raskošnim orkestralnim bojama skladatelj kao da vodi slušatelja začaranim krajolikom punim neobične svjetlosti, udaljenih zvukova i neočekivanih obrata, u kojem se znatiželja i uzbuđenje neprestano isprepliću s dozom nelagode. Phantasmagoria je praizvedena na Muzičkom biennalu Zagreb 2017., te je zaslužila nagradu Stjepan Šulek.

 

Mlada rusko-armenska pijanistica Eva Gevorgyan na strelovitom je usponu svjetskom koncertnom scenom. Nagrađena na više od 40 međunarodnih natjecanja za mlade pijaniste, među kojima su Cleveland i Van Cliburn, nastupa uz vodeće orkestre kao što su Orkestar Marijinskog kazališta, Simfonijski orkestar Dallasa, Varšavska filharmonija i dr. Uz Simfonijski orkestar HRT-a i maestra Pascala Rophéa izvodi pravi dragulj pijanističke literature - Koncert za klavir i orkestar u fis-molu, op. 20 Aleksandra Skrjabina, djelo u kojemu se prožima visoki pijanizam s bogatstvom melodijskih ideja, orkestralnih boja i harmonija. Zanimljivo je da ga je na svojim nastupimarado izvodio Sergej Rahmanjinov te da njegov prvi klavirski koncert sa Skrjabinovim dijeli ne samo rijetko korišteni tonalitet fis-mola već i bujni melodijski senzibilitet, iako su razlike u temperamentu očite: Skrjabin je izrazio prije svega nježnu, gotovo chopinovsku liričnost.

 

„Simfonije moraju izražavati iskrene osjećaje”, tvrdnja je Petra Iljiča Čajkovskog koja se može smatrati jedinom istinom kada je riječ o nagađanjima o programu njegove 5. simfonije, potaknutima napomenom o pokoravanju sudbini pronađenoj u skici djela. Samo je duboko dirnut skladatelj kadar iznjedriti golem raspon glazbenih stanja u pedestominutnom djelu koja kontrastiraju, neosjetno prelaze ili se preobražavaju od mračne slutnje na početku, preko lirskih i rasplesanih trenutaka, sve do trijumfalnog finala. Istovremeno, samo je izuzetno vješt majstor sposoban ispričati takvu glazbenu priču kroz nebrojena lica simfonijskog orkestra.