Događanja

DAWID RUNTZ, dirigent

RADOVAN VLATKOVIĆ, rog

 

Richard Strauss: Till Eulenspiegel, tonska poema, op. 28

Reinhold Gliére: Koncert za rog i orkestar u B-duru, op. 91

Petar Iljič Čajkovski: Simfonija br. 6 u h-molu, op. 74, Patetična

 

Till Eulenspiegel, sjevernonjemački pučki šaljivac i vragolan iz 16. st. nadahnuo je R. Straussa da se glazbom „naruga“ – svojim licemjernim kritičarima. Nevjerojatna Straussova genijalnost u skladanju ove glazbene vragolije očituje se i u izboru glavnog lika (Tilla bi danas zvali „osobom s dna društvene ljestvice“). Strauss je govorio da bi ovaj „vickasti“ i neobuzdani obješenjak zaslužio i cijelu operu, no velikom Straussu nisu potrebne riječi – iz ove virtuozne partiture pršti vedrina, humor i neobuzdanost. Skladatelj je ovim glazbenim biserom ušutkao kritičare, osvojio publiku i uzveličao narodnog šaljivca velikim orkestrom punog sastava gudača i čak osam rogova i šest truba. Poletan „leitmotiv“ glavnog lika čudesno prolazi cijelim orkestrom – od solo violine do klarineta.
Smiješne i izazovne zgode slušamo u Straussovoj zahtjevnoj i sugestivnoj partituri, njegov orkestar doslovno „ zna pripovijedati“ kako je primijetio i veliki Claude Debussy prilikom jedne izvedbe „Tilla Eulenspiegela“ u Parizu 1903. godine.

 

Reinhold Gliére (1875.-1956.), ruski je (tada sovjetski) skladatelj zapadnoeuropskih korijena izrazito kasnoromantičnog izričaja. Upravo njegova sklonost dugoj i blistavoj melodijskoj liniji čini njegov Koncert za rog i orkestar toliko zahtjevnom skladbom. Veliko tehničko majstorstvo skladbe Gliére je dosegnuo suradnjom s ruskim virtuozom na rogu Valeri Polegom koji je Koncert praizveo 1951. g. u St. Petersburgu. Široko raspjevan i tehnički zahtjevan Koncert slušat ćemo u interpretaciji Radovana Vlatkovića ( Zagreb 1962. ), jednog od najslavnijih hrvatskih reproduktivnih glazbenika u povijesti, virtuoza na rogu, priznatog solista, komornog glazbenika i pedagoga. Nastupao je kao solist uz sve značajnije orkestre na svijetu, 2014. g. postao je počasni član Royal Academy of Music, a trenutno je profesor roga na Mozarteumu u Salzburgu.

 

PETAR ILJIČ ČAJKOVSKI: Simfonija br. 6. u h–molu „Patetična“
Neizreciva čar i raznolikost ugođaja sva četiri stavka simfonije doslovce, poput albuma oslikavaju nam njegov bujan život – ponekad slavljen, a češće osporavan, on svakako nije patetičan u uobičajenom smislu riječi. On je „ gorko ponosan „ – sam je govorio da je 6. Simfonija njegovo najiskrenije djelo. Za podnaslov ovog zadivljujućeg djela zaslužan je njegov brat Modest koji je dobro poznavao sve njegove čežnje : svu dramatičnost životne borbe, čežnju za mirom i sabranošću, bol u traženju sreće i zadovoljstva, lirske zamahe i kratkotrajne radosti.
„Patetična“ Simfonija već svojom građom odudara od uobičajenog oblika simfonije : od melankolije i rasplesanosti prva dva stavka budi nas blještava koračnica – Scherzo slavi najsretnije trenutke majstorova života. Dubokim i nježnim četvrtim stavkom, strastvenom melodijom gudača, život polako gasne u neizrecivoj ljepoti lirskih melodija – Adagio lamentoso je prepuštanje boli gubitka i tragike, no na suzdržan i miran način.
Ni jedan skladatelj se nije tako dostojanstveno i s ljubavlju oprostio od života kao Čajkovski – gasnuti tiho poput svijeće.